Najnoviji primjer kako loši uvjeti mogu biti u domovima za skrb o starijim i nemoćnim osobama dolazi nam iz Osijeka. Tamo je smješten otac Bojana Letića, koji je Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku uputio otvoreno pismo u kojem pita tko kontrolira uvjete u u privatnim domovima.
S obzirom na žalosnu činjenicu kako je za najstarije članove naših obitelji, s obzirom na njihovo zdravstveno stanje, smještaj u domu jedina alternativa, javlja se vrlo važno pitanje kamo smjestiti članove naših obitelji. Javni domovi su ispunjeni do zadnje sobe a liste čekanja su u mnogi slučajevima, s obzirom na potrebe starijih osoba jednostavno nerealne.
TUKU IH, VRIJEĐAJU I NITKO TO NE NADZIRE!
Tada se svi okreću prvatnim domovima, no na opće zgražanje sve su češći slučajevi gotovo neljudskih priča o stanju samih domova te usluzi koju onu pružaju.
Tako Bojan Letić u svom pismu opisuje kako je svog oca i ženu s kojom dijeli sobu prilikom posjete našao u punim pelenama koje su nepromijenjene satima. Uz to, kazao je kako osoblje doma svoje štićenike tušira tek jednom tjedno što je ujedno i njihovo redovno vrijeme mijenjanja vrećice katetera koja se mora mijenjati barem svaka dva dana.
Također se često griješi sa davanjem terapije lijekovima, koji povremeno znaju i „nestati“ a na to sve osoblje i vlasnik doma odgovaraju bahato i arogantno.
To je, kaže Letić, sve veći problem u Slavoniji s obzirom da su mnoga djeca odselila u inozemstvo u potrazi za poslom dok su roditelji ostali „zaglavljeni“ u domovima u kojima je briga jednostavno rečeno – neprihvatljiva.
Koliko je snažna kontrola od strane države u privatnim domovima i tko sve može postati skrbnik u domovima za starije i nemoćne ostaje je pitanje Bojana Letića koje ostaje otvoreno za odgovore i diskusiju.
POGLEDAJTE KOJI SU TO NAJBOLJI DOMOVI U HRVATSKOJ
