1. dio priče “Put pod noge” pogledajte ovdje: https://trecadobhrvatska.com/exclusiva-zivotna-prica-bake-koja-je-odlucila-otici-raditi-u-inozemstvo-put-pod-noge/
Pogledajte 2.dio priče
Još jedna neprospavana noć. Pričam sa kolegicom koja mi daje savjete. Sat zvoni u 5h i slijedi ustajanje.
Strah me da nešto ne zabrljam, kolegica je otišla u pola 6 – sama sam sa dvoje staraca – mislim si “polako:” Dora i tebe čeka starost možda nešto dobro naučiš iz toga”.
Ulazim u spavaću sobu. Gđa.Silva je ustala u napola obučena, pomažem joj da do kraja i odlazimo u kupatilo da se umije (sve naopako jer se svaki dan ne treba prati). Demonstrativno me gura od sebe i mumlja nešto. Mora brzo dedi skuhati kavu (aparat uključiti). Stojim ko budala i gledam. Jako je brza, a oduzeta joj je lijeva strana tijela, vidi samo sjene i malo je zaboravna??? – dijagnoza njene kćeri. Lijeva ruka joj je skroz skvrčena.
Pripremam doručak (kruh, margarin i marmeladu – svaki dan isto) za g. Sepa. Gđa. Silva ne doručkuje.
Poslije dolaze lijekovi pripremljeni dan ranije. Slijedi upoznavanje kuće (podrum) – ono ima malo krumpira i jabuka – ne samo pola poriluka. Gosp. Sep kaže: “Znate Dora mi imamo sve.” Pitam šta sve? Kafe mašinu – 50 god. staru, peglu, frižider, peć na plin i na drva, tv i radio, da i stari usisavač, tu nemate šta puno raditi.
Upoznala sam i podrum i idemo biciklima da mi pokaže gdje je dućan – čeka ispred. Daje mi 300kn za 7 dana za kupovinu – za 3 osobe i sve za čišćenje. Papir mi je u ruci i računam na licu mjesta (kako iskalkulirati?). Završavam, odlazimo doma.
Gđa. Silva sjedi za stolom i čeka. Sve stvari se stavljaju na stol + računi i ostatak novaca. Kojeg novca – ne znam – jer sve sam potrošila. Ona ispipava svaku stvar, a deda Sep računa. Na kraju ispada da sam previše potrošila. Ok – pokazat ću ja vama kako se jede za te novce i koliko šta košta.
Slijedi brzinsko kuhanje ručka (krumpirova juha sa pola pori luka) tjestenina i bolonjez od 10 dkg mljevenog mesa.
Jedem malo jer se bojim da neće biti dosta. Gđa. Silva je navalila pošteno. Jede i priča (samo gledam šta će reći deda Sep, a on gleda mene – moju reakciju).
U 12:15 ručak je gotov – pospremam suđe. Oni odlaze na odmor do 14:30. Hvala Bogu mislim, ali ne traje dugo gođa. Silva je opet u kuhinji i provjerava šta radim. Ide mi na živce. Odlazim u svoju sobu.
I tako…sutra moram razgovarati sa kćerkom – temeljito o svemu.
sutradan…
U 14:30 kuham kavu za njih.
Sjedimo i pričamo (mislim gđa.Silva priča). Nešto mi ne štima u 1 sat pitala me najmanje 10 puta koliko je sati. Podne sporo teče. Malo vježbam sa dedom (bacanje loptice). On je imao moždani udar kod kojeg su malo stradale oči pa mora raditi te vježbe. Dobro nam ide čak se i smijemo, jer smo sami.
Dolazi njihova kćer. Svi sjedamo za stol. Pita kako sam se snašla. Moj odgovor je da nisam zadovoljna bakom. Zašto? – pita ona. Neće se prati, stalno me isto ispituje i provjerava. Odlazim iz kuhinje u sobu i kažem i kažem da najprije oni sami razgovaraju. Kad se vraćam čujem kako kćer špota gđu. Silvu. Šta ti fali, imaš sve, a nisi zadovoljna, ove žene ti nisu kao ja koju si maltertirala cijeli život. Ima da slušaš. Deda je jako zadovoljan. Pa možeš i ti. Vraćam se da čujem novosti – potvrđeno je da će se prati uz moju pomoć (vidjet ćemo). Bome, navečer mi je dopustila da joj dodam mokru spužvicu da se opere – mali pomak, ali ne bez priče.
Ruka joj strašno smrdi (bolesna – zatvorena) polako joj odvajam prste da operem (pa ona je jača nego ja) najprije vodom sa par kapi lavande, zatim dobro osušiti. Smotala sam mali ručnik i stavila joj u ruku da drži (tako će dolaziti koliko toliko zraka i neće se stvarati gljivice (nokti su napadnuti gljivicama) sad mi je pala ideja u glavu kako bi bilo bolje za pranje ali to moram razgovarati sa sinom, naime perem (odnosno ona se briše) nad školjkom.
Spremam je za spavanje. Šta će biti sutra, ko zna, vidjet ćemo.
Nastavlja se…..
Vijesti
Koje su to zdrave navike protiv dijabetesa?
