Po ovome kako je Stožer počeo dozirati popuštanje mjera u ovoj godini ne treba isključiti već viđen scenarij po kojem će vjerojatno opet netko slavodobitno, ali sada pred lokalne izbore, proglasiti pobjedu nad koronavirusom. Jedan put je to izvrsno upalilo i netko je prošle godine i te kako dobro politički profitirao na toj velikoj „pobjedi“ nakon koje je, kao što svi znamo, uslijedio toliki broj zaraženih i umrlih da brojevi sa početka priče i “velike pobjede” gotovo da nisu vrijedni ni spomena. Da se nekoga, pa bio to i cijeli narod, jednom „žedne preko vode“ provoza nije neko čudo, no da ga se na isti trik u vrlo kratko vrijeme prevede i drugi puta bi već bilo veoma zabrinjavajuće. Ipak, kako je ovdje riječ o građanima Hrvatske, koji se nerijetko ponašaju kao politički mazohisti, ništa ne treba isključiti.
Mada gotovo ni jedna mjera koja se odnosila na zabranu rada škola, teretana, sportskih klubova, kafića, restorana itd. nije imala nikakvo znanstveno uporište koje bi potvrdilo opravdanost mjera koje je Stožer uvodio od početka pandemije ili pak konkretan benefit od uvođenja istih, Stožer i dalje maršira zacrtanim pravcem ignorirajući cijelo vrijeme sva upozorenja i zdravu logiku. Zdrav razum ne može objasniti zašto djeca, primjera radi, mogu slobodno ići u školu odnosno u razred koji je površinom višestruko manji od površine sportske dvorane u koju pak ne smiju. Koja je uopće logika u mjeri kojom se omogućava normalna nastava u osnovnim školama a istovremeno ne dozvoljava u srednjim školama izuzev maturantima. Koje su to uopće činjenice ili znanstveno utemeljena podloga za navedene mjere.
Rafali i bombe kao „sredstva“ za iskazivanje nezadovoljstva građana
