U trećoj životnoj dobi dolazi do povlačenje zubnog mesa (paradentoze), gubitak zuba, još izraženija diskoloracija i sl.
Stomatološki pacijenti imaju specifične potrebe u različitim fazama života i u različitoj dobi. U djetinjstvu to su prevencija, manji popravci i ortodoncija. U adolscenciji i mladosti su to popravci, poneka liječenja, a dolazi i do prvih vađenja zubi. U tridesetima se saniraju problemi nastali u mladosti, ugrađuju se prvi implantati, žene posežu za zahvatima iz estetske stomatologije – izbjeljivanje, krunice, ljuskice. U trećoj, zreloj životnoj dobi sve je više vađenja zuba, javljaju se znakovi parodontoze, rade se veći protetski i implanto-protetski radovi, smatraju denatalni stručnjaci.
U trećoj životnoj dobi, parodontoza i godine učinili su svoje: velik je broj izgubljenih zuba, a preostali zubi najčešće nisu u najboljem stanju, postojeći protetski radovi su najčešće neadekvatni jer nisu pravodobno zamijenjeni novima, stanje zubnog grebena onemogućava izradu kvalitetnih proteza. Može se reći da kod pacijenata u trećoj životnoj dobi najčešće nalazimo situaciju zrelu za sveobuhvatnu sanaciju, kako u funkcijskom tako i u estetskom smislu. Pacijenti najčešće kažu da ih prije svega zanima funkcijska rehabilitacija i mogućnost ponovne kvalitetne funkcije žvakanja, a onda i govora. Estetika im je obično u drugom planu. Želje i potrebe pacijenata treće dobi često nisu onakve kao kod pacijenata u pedesetim i šezdesetim godinama, navode stručnjaci. Sukladno tome, dentalna medicina i stomatolozi, prilagođavaju svoju ponudu specifičnim potrebama pacijenata treće životne dobi. Nekad su to bile djelomične ili potpune proteze. Radilo se o ortopedskom pomagalu koje su pripadnici treće životne morali koristiti jer su im bolja rješenja bila nedostupna.
Suvremena dentalna medicina i treća životna dob
Suvremena dentalna medicina danas ima na raspolaganju materijale, tehnologiju i znanje koje omogućava potpunu rehabilitaciju najkompleksnijih slučajeva.To znači da pacijenti treće životne dobi, imaju mogućnost kvalitetenog rješenja svojih problema sa zubima i podizanja kvalitete života u starosti.
Problem najčešće nastaje kada se u pripremi i planiranju terapije za pacijente treće životne dobi ne uzmu u obzir njihove objektivne smetnje, želje i realne mogućnosti. Tada se u planiranju često ode u smjeru pretjeranog liječenja, tzv. ovretreatement, što pacijenta dovodi u nesklad između želja i njegovih mogućnosti. Kada su u pitanju pacijenti treće životne dobi, vodi se principom optimiziranja terapije. „To znači da nastojimo uz određeni trud, vrijeme i ulaganje postići najbolji učinak na stanje u usnoj šupljini. Osnovni kriterij je potpunost rješenja, tj. nadoknada svih zuba i potpuna rekonstrukcija funkcije žvačnog sustava“, smatraju dentalni stručnjaci. Rješenje mora biti cjelovito, bolje od dosadašnjeg i mora imati dobar omjer uloženog i dobivenog, smatraju stručnjaci.
Prilikom odabira vrste i načina terapije pacijenata treće životne dobi, dentalni stručnjaci uzimaju opće zdravstveno stanje pacijenta, stanje u usnoj šupljini, fizičku i mentalnu vitalnost, motivaciju i u konačnici financijske mogućnosti.
Dentalni implantati unijeli su revoluciju u stomatologiju pa se naravno, koriste i kod starijih pacijenata. Smatra se da za njihovu ugradnju ne postoje dobna ograničenja, a racionalnom upotrebom moguće je pacijentima treće životne dobi osigurati bitno bolju kvalitetu protetskih radova – proteze stabilizirane implantatima, fiksni mostovi na implantatima, implantati za nadomjestak pojedinih zuba ili grupe zuba – sve su to rješenja koja omogućavaju veliki pomak u kvaliteti života pacijenata u trećoj dobi. Bez implantata nemoguće je zamisliti suvremnu stomatologiju, napominju stručnjaci.
Kod stomatoloških zahvata u trećoj životnoj, dobi ključ uspjeha je u individualno prilagođenoj terapiji usklađenoj sa željama i mogućnostima pacijenta.
Izvor:imed.hr
