DEMENCIJA – Olakšajte si komunikaciju s osobama koje imaju demenciju

Postoji li sumnja da vas osoba koju posjećujete neće prepoznati, najbolje se predstaviti i reći kako se vas dvoje poznajete. Ne brinite se ako vas stalno nazivaju krivim imenom čak i nakon što ste se predstavili. To je sasvim normalno. Bitno je da ih u razgovoru stalno gledate u oči i koristite kratke rečenice i jednostavne riječi.

Osobe s demencijom možda pate od gubitka pamćenja, ali svejedno im je jako bitna rutina. Za njih može biti vrlo korisno i smirujuće ako dolazite svaki dan u isto vrijeme. Ne želite prekinuti njihovu svakodnevnu rutinu, stoga saznajte kada je najbolje vrijeme da ih posjetite.

Razgovor o prošlosti osobe je najbolji način za započinjanje razgovora s nekim tko pati od gubitka pamćenja. Iako im je teško prisjetiti se nedavnih događaja, često se jako dobro sjećaju prošlosti.

Ovisno o osobi i tome kako reagiraju na dodir, pokušajte staviti ruku na njihovu ili ih zagrliti da im pokažete privrženost. Ovakvi neverbalni znakovi mogu ih udobrovoljiti i opustiti.

Podsjetite ih tko ste tako da u razgovoru suptilno spomenete svoje ime. Ovo je posebice bitno u težim stadijima demencije kada osobe više ne prepoznaju lica. Govorite jasno i glasno. Nemojte razgovarati na mjestima gdje je puno ljudi jer ih to zbunjuje.

Koristite pitanja na koja mogu odgovoriti s da ili ne. U pitanju im je dobro ponuditi izbor. Primjerice, nemojte pitati “Što želiš piti?” već “Želiš li kavu ili čaj?”. Ne postavljajte im pitanja gdje će se morati sjetiti nečijeg imena.

Osobe s demencijom obično imaju par priča kojih se vole sjećati i pričati stalno iznova. Kad god je moguće, nemojte ih prekidati već slušajte kao da to prije niste čuli. Ako stvarno ne možete, recite da mislite da ste to već čuli.

Kako bi razgovori bili što ugodniji, nađite nešto što ćete raditi u isto vrijeme dok razgovarate. Ovisno o stadiju demencije, vaša voljena osoba može uživati u slaganju puzli, igranju karata ili listanju starih foto albuma.

Slušajte. Ne osjećajte se kao da morate ispuniti tišinu riječima. U redu je da postoje pauze u razgovoru tako da osoba može posložiti svoje misli. Kada naprave pogrešku dok govore neke činjenice, nemojte ih ispravljati svaki put.

Ne trošite vrijeme sa svojom voljenom osobom tako da pokušavate imati razgovore kakve ste imali prije bolesti, jer to više nije moguće. Umjesto toga, idite k njima otvorenog uma i srca te se uklopite u njihov svijet.

Unatoč velikom trudu koji ulažemo s progresijom bolesti potreban je sve veći trud, osoba se neće izliječiti već će biti sve lošije. Umijeće je pronaći motivaciju i ravnotežu između njege za oboljelu osobu i očuvanja sebe u tom cijelom procesu.

Sandra Vukušić, Davorka Ožura