Prvoga dana u studenome obilježavamo blagdan Svih svetih, a dan nakon toga još jedan važan dan – Dušni dan.
Prvoga dana mjeseca studenoga svake godine slavimo blagdan Svih svetih. Tog dana slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima. Crkva je odredila ovaj dan kada se zajednički moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate.
Dušni dan slavimo svake godine 2. studenoga, kada se sjećamo svih svojih dragih pokojnika. Pohodi grobovima i grobljima u tom pogledu redoviti su znak pažnje i vjere. Tog dana vjernici mole za duše svojih dragih pokojnika, za njih pale svijeće na grobovima, prisustvuju svetoj misi, povezujući se tako svojim molitvama s njima i moleći Božje milosrđe da ih što prije očisti od svih slabosti te da ih uvede tamo gdje s oka svaka suza nestaje.
Dan mrtvih je kombinacija crkvenog i svjetovnog blagdana kojim katolička crkva slavi Sve Svete a u narodu je postao običaj obilaska groblja i odavanje počasti ljudima koji su nam podarili život, koji su nas na bilo koji način za svoga života “dodirnuli” i ostavili traga u našem životu.

Lijepo je očistiti i urediti grob, ukrasiti ga cvijećem, zapaliti svijeću tijekom godine ili u posebnim prilikama – učiniti sve što je potrebno kako biste imali osjećaj da ste to ipak učinili vi sami. Osmisliti raznolike cvjetne aranžmane isl. u spomen vašim najmilijima. Prekrasni nadgrobni spomenici i oni manje ljepši podižu se kao znak poštovanja i sjećanje na naše najmilije koji više nisu sa nama. Svaki od njih predstavljaju svoj identitet groblja na kom se nalaze. Učinimo ih živima i dostojnima. Brinite i njegujte grobno mjesto vaših bližnjih.
Baš kao i život, i smrt može biti smislena, a može biti i besmislena i uzaludna. Ona također može biti mudra, može biti čak i lijepa i uzvišena. Poznati su mnogi primjeri iz antike gdje se smrti daje značaj povlaštenog trenutka.( Petar Bujas, 2010-58)

Čuvajte vaše sjećanje na voljenu osobu.















