Ništa loše za njih nemam reći. Ja sam iskren čovjek i rekao bih da nešto ne valja. A samo da znate, imam ja doma fotografije i Tita i Tuđmana, rekao je Osman
BENKOVAC Fotoreporer Pixsella Hrvoje Jelavić ovih je dana izazvao lavinu reakcija u Hrvatskoj javnosti sjajnom fotografijom, koja je u jednom kadru prikazala sav kontrast hrvatskog društva, oštro podijeljenog između bogatih i moćnih te onih koji si svaki dan pokušavaju priskrbiti kakav takav obrok.
Jelavićeva fotografija prikazuje premijera Andreja Plenkovića u posjetu Benkovcu, a u fokusu je neobrijani siromašni stari čovjek. Izgleda kao da su mu izboru u Lici i rezultat HDZ-a zadnji na pameti, a da ga puno više brine gdje će pronaći idući obrok.
Pognute glave, opterećene životnim problemima, ni ne obraća pažnju na Plenkovića i njegovu svitu u skupim odijelima, koji hodaju iza njega u jednoj od predizbornih akcija prije izvanrednih izbora u Lici, koje je HDZ inicirao, nakon loma s Dadom Milinovićem.
Ni kune u džepu
Reporteri 24 sata uspjeli su ovog čovjeka pronaći u Benkovcu. Zove se Osman Mehić i otkrilo se da je tog dana pogrbljenih leđa prošao kraj svite HDZ-ovaca razmišljajući o gladi.
Već danima nema ni kune u džepu. Ni taj dan kad se sjatila politička elita, kao ni jučer, nije imao za ručak. Dobri ljudi u pekarnici dali su mu burek, koji nije pojeo cijeli odmah. Pola za marendu, a pola si
je ostavio za kasnije. I to je sve što je taj dan pojeo, pišu 24 sata.
Kad je vidio fotografiju na kojoj je, zahvaljujući oku fotoreportera Pixsella Hrvoja Jelavića postao simbol podijeljenosti društva na dobrostojeće i sirotinju, počeo se grohotom smijati.
A vidi mene
– A vidi mene, izgledam kao stari starac! Vidi ti te sijede kose, a bio sam pravi bećar.
A ovi iza, to su ovi naši iz Sabora.
Ništa loše za njih nemam reći. Ja sam iskren čovjek i rekao bih da nešto ne valja. A samo da znate, imam ja doma fotografije i Tita i Tuđmana, kroz smijeh je rekao Osman pa izrecitirao:
“Siromah sam, siromah, al’ volim da živim, nikad više ljubavi nema ko što sam imao”.
Isključili mu struju
Dok je mogao, radio je u Zadru kao tapetar, a bez voljene supruge, dodaje, ostao je prije pet godina, kad je preminula. Od tada živi sam jer su mu dvije kćeri u drugim gradovima.
– Najgore od svega mi je što su mi isključili struju. Sad ne mogu podgrijati juhu, skuhati čaj ili kavu. Bio sam u Elektri, objasnio im da ne trošim puno i molio da mi je uključe, ali samo mi spominju dugove. Tako ne mogu kuhati, pa pojedem što uhvatim. Dobivam i račune za televiziju, koju ne mogu gledati jer nemam struje, govori Mehić, koji se u Benkovac doselio prije mnogo godina iz Travnika.
Živi u stanu u potkrovlju derutne zgrade, koji promoči pri svakoj obilnijoj kiši, pa mora spavati u drugom krevetu jer mu kiša curi izravno na postelju. Stan je zatrpan otpacima do te mjere da u njemu nije zdravo živjeti, a starac nije u stanju srediti nered sam. Kaže nam da nije korisnik socijalne skrbi jer da to nema smisla.
Štedi kao oči u glavi
– Ne mogu kopati zbog godina i lošeg zdravlja, a volio bih da još mogu tapecirati namještaj. Volio bih ja, dijete, i da mi je penzija veća. S ovim ne možeš preživjeti, a opet ne daju ni umrijeti, unatoč teškom životu smije se i šali ovaj vitalni čovjek.
U malo ozbiljnijem tonu ipak dodaje da “štedi kao oči u glavi”, ali jednostavno ne može rastegnuti novac od mirovine do mirovine. Deseti u mjesecu čeka kao ozebao sunce.
– Teško mi je, dijete, meni sad 10 kuna znači kao da sam dobio deset milijuna, kaže Osman za 24 sata
VIJESTI
Horor u Zagrebu – Dok je bio na operaciji…
