U izvještaju Ujedinjenih naroda stoji kako većini svijeta prijeti starenje stanovništva i tzv. demografski slom. Prema izvještaju, niti jedna država u svijetu nije pripremljena na velike ekonomske promjene koje slijede demografski slom, te kako već sada treba početi provoditi aktivnu politiku koja nas ekonomski pripremila na promjene u demografiji stanovništva koja slijeda u idućih trideset godina.
Danas, u 2020. godini, svaka jedanaesta osoba je starija od 65 godina, a u idućih trideset godina starija od 65 godina bi mogla biti svaka šesta osoba. Od regija koje će najsporije „stariti“ su one koje već danas imaju velik udio starijih u svojim demografskim statusima, a to su Sjeverna Amerika, Australija, Novi Zeland i Europa (zajedno sa Hrvatskom), dok će zemlje koje će izuzetno brzo stariti u tom narednom razdoblju zemlje Azije, dok je Afrika jedina regija koje će biti izuzeta u problemu demografskog starenja, barem u idućih trideset godina.
U svakoj zemlji, najviše proizvode radnici srednje dobi, dok su vrlo mladi i vrlo stari ljudi najveći potrošači koji pritom i ništa ne proizvode. S pravilnim udjelom svih dobnih skupina, sustav je održiv te svaka dobna skupina ovisi o drugima za zadovoljavanje svojih potreba.
Za intenzivnim porastom starijih od 65 godina, dolazi do demografske promjene u kojoj imamo izrazito veliku skupinu ljudi koji su veliki potrošači dok istovremeno nisu proizvođači. Dodavši u tu sliku kulturno-politički aspekt zapadnog potrošačkog mentaliteta društva i možemo vidjeti cijeli problem.
Teret te demografske promjene će različito padati na različite sektore, ovisno o ustroju države i društva, pa će tako, primjerice, ekonomski teret pasti na javni sekor ukoliko se radi o jakoj socijalnoj državi, ili pak na obitelji i pojedinačne radnike ukoliko država ima razvijen jak privatni sektor.
Mjere koje UN predlaže su definitivno neprivlačne s obzirom da se radi o aktivnom zapošljavanju većeg broja ljudi s naglaskom na žene i starije ljude, kao i postepenog podizanja granica starosti za mirovine, te smanjivanja državnih potpora. Ukratko – stvaranja „globalne Hrvatske“.
