Biramo najbizarniju i najbesmisleniju mjeru Stožera odnosno Vlade

U moru potpuno promašenih, da ne kažem idiotskih, mjera koje je Stožer odnosno Vlada nametala građanima od početka pandemije „Ausvajs“ odnosno propusnica za međužupanijska putovanja koja se uvodi od 23. prosinca, dakle dva dana prije Božića, i traje do dva dana iza blagdana Sveta tri kralja (08.12.) će zasigurno žestoko konkurirati za onu najbesmisleniju. Doduše konkurencija raznih umotvorina je zahvaljujući inventivnosti stožera toliko jaka da bi pobjedu moglo odnijeti nekoliko mjera jer se doista teško odlučiti koja je od njih nekoliko javno eksponiranih i krajnje nelogičnih upravo ona koja zaslužuje titulu najbesmislenije.

Uvesti „Ausvajs“ bi možda i imalo nekog smisla da osoba putuje u županiju u kojoj nema virusa odnosno nema zaraženih osoba, a sama dolazi iz županije u kojoj je virus prisutan. Kako je virus prisutan u svakoj županiji jasno je da ova potpuno besmislena mjera ne služi apsolutno ničemu izuzev Vladi koja se želi prikazati brižnom za zdravlje svojih građana i koja će tako isključivo radi svojih političkih ciljeva bez ikakve potrebe ograničit slobodu kretanja građanima.

Stožerova odnosno Vladina mjera da na misu može cijela obitelj bez ikakvog međusobnog razmaka u samoj crkvi, a da nakon mise na isti način ne mogu u restoran je možda i još veća bizarnost i glupost od prethodne mjere sa „Ausvajsom“, u svakom slučaju teško da je manja… Ako su kafići zatvoreni jer se u njima po riječima premijera dugo sjedi i konzumira alkohol onda je logično postaviti pitanje što je sa onima koji u kafićima sjede kraće od trajanja mise i uopće ne konzumiraju alkohol? Kava se dakle bez ikakvog problema može popiti na „zidiću“ ali ne i na terasi kafića. Može li gluplje??? Naravno da može!

Hoće li nove mjere Stožera – Vlade dovesti do manje hospitaliziranih i umrlih?

Djeca mogu u razredu biti zajedno što je sasvim normalno ali im je u isto vrijeme zabranjeno na otvorenom trenirati odnosno baviti se sportom, a svi znao da je zdravo biti na otvorenom kao i da bavljenje sportom jača imunitet, zar ne?? Posebna je bizarnost da se određenom broju sportaša (najviši rang za kolektivne sportove i pojedinačne za prve tri kategorije) dozvoljava trening i natjecanje a da se u isto vrijeme zatvaraju prostori za trening odnosno teretane, kao i da svi sportaši izvan navedenih nemaju prava natjecati se ili trenirati, a njih je daleko više od onih kojima je to dozvoljeno.

U trgovačkom centru za svakog kupca treba biti određena kvadratura, u dućanima isto, no Stožeraši su smetnuli kako su u praksi navedene mjere neprovedive a time i potpuno besmislene jer se kupci u trgovačkim centrima potpuno slobodno kreću jedni pored drugih tako da o stalnom držanju nekog međusobnog razmaka ne može biti nikakvog govora.

Javni prijevoz je posebna priča, priča koja sve mjere koje uključuju držanje fizičke distance baca u vodu. U javnom prijevozu se gotovo ni teoretski ne može održavati potreban razmak tako da uz moguću eventualnu korist od držanja razmaka u crkvi, dućanu, trgovačkom centru itd. sve to anuliramo koristeći se javnim prijevozom.

Sve u svemu sagledavajući ponašanje virusa od početka pandemije kao i sve mjere koje su kroz cijelo vrijeme primjenjivale razne države sa promjenjivim uspjehom nije teško zaključiti da će virus usprkos svim naporima da ga se zaustavi naprosto prohujati kroz cijelu populaciju, i to bez obzira koje se mjere budu poduzimale za zaustavljanje istog. Ono što je Hrvatska mogla uraditi a nije jest osmisliti set mjera kojima bi se zaštitila najugroženija skupina građana, a time osigurala da ostatak populacije uz određene mjere gotovo potpuno normalno funkcionira.

Hrvatska odnosno Stožer i Vlada su se od početka pandemije odlučili na pogrešne mjere kojima su se bez ikakve potrebe usmjerili na cijelu populaciju usprkos činjenici da preko 95% populacije ne trpi apsolutno nikakvu zdravstvenu ugrozu od virusa, nekoliko postotaka može dobiti i pretrpjeti tek blagu do umjereno tešku kliničku sliku. Tek je za manje od onih jedan posto populacije sa više komorbiditeta bio onaj dio građana na koje je trebalo usmjeriti gotovo sve ozbiljne mjere zaštite jer su u konačnici životno ugroženi bili samo oni. Stožer odnosno Vlada su od strane mnogih zdravstvenih stručnjaka, uključujući i dobar nas koji smo to pozorno pratili, bivali četo puta upozoravani na nelogičnosti njihovih mjera, no na žalost nisu ni jednog trenutka bili spremni preispitati svoje odluke, dakle ni usprkos mnogih upozorenja.

Milivoj Špika, BUZ