Novi početak ili početak nečeg novog? Zapravo oboje.
Poslije dosta proživljenih godina i nakon što sam se “namorala” ovog ili onog kroz zahtjevan posao, konačno je stigla tako željno očekivana sloboda, moja prijevremena mirovina. “Što ćeš sada raditi, zar ti neće biti dosadno?” , pitali su me mnogi. Ha, ha, dobro pitanje, no ja sam već znala odgovor. Samo sam sa smiješkom važno uzvratila : “Idem dalje, ovo je moj novi početak”. Novi početak za mene jer osjećam to u duši, jer znam da je sada konačno došlo moje vrijeme, vrijeme koje sam zaslužila i koje posvećujem samo sebi. Odradila sam odgovorno svoj radni vijek od 32 godine, po meni je to bilo sasvim dovoljno jer toliki mladi s nestrpljenjem čekaju moje radno mjesto. Imam svoju obitelj, ali i još puno drugih interesa za koje do sada nisam imala dovoljno vremena. Osjećam da mi još nešto nedostaje u toj mojoj životnoj priči i da sada, uživajući tu novu slobodu, mogu još toliko toga naučiti i o sebi, o životu koji teče, o suživotu s ljudima koji me okružuju ili s kojima dolazim u kontakt. Da, potpuno sam sigurna da mi neće nedostajati niti moj (sada bivši) veliki ured niti dugi hodnici kojima sam uvijek žurno koračala, pritom osjećajući da vani život prolazi bez mene, a neće mi sigurno nedostajati niti suhoparni zakonski propisi koji su se ionako prečesto mijenjali, a ja ih morala poznavati. Suprug me također jednom onako ozbiljno zapitao: “Zar se ne osjećaš sada kao građanin drugog reda?” “Molim?”, začuđena sam ga pogledala. Pa ja sada imam sebe i “svoju slobodu” koju sam željno i godinama čekala i koju ću sigurno znati dobro iskoristiti. S takvim razmišljanjem zakoračila sam u svoju mirovinu.
Neke okolnosti koje ti odrede život, događaju se naizgled slučajno. Sjećam se da sam prije nekoliko godina od kolegica na poslu za rođendan na poklon dobila knjigu o utjecaju pozitivnog mentalnog stava na život. Bila je to knjiga “Ključevi za pozitivno razmišljanje”, autora Michaela J. Ritta ml. U tom trenutku to je za mene bila još samo jedna nepročitana knjiga na polici s knjigama, za koju nemam vremena uz toliko drugih obveza. U tom trenutku čak me ni njezin naslov nije zaintrigirao da barem prolistam naslove njezinih odjeljaka.
Budući da sam oduvijek voljela čitati knjige, bila sam oduševljena da je sada napokon došlo vrijeme i za njih. I opet naizgled slučajno, prvo sam se sjetila upravo te knjige “Ključevi za pozitivno razmišljanje” i među prvima je pročitala. I nakon toga za mene više ništa nije bilo isto. Sve ono što sam osjećala duboko u sebi kao svoju istinu, sada sam otkrila u toj knjizi. Osjećala sam se kao da sam pronašla davno izgubljenu omiljenu igračku. Poslije te knjige panično sam u knjižnici tražila i knjige drugih autora na istu temu i doslovno “gutajući ih”, uronila u jedan novi, smisleniji i optimističniji svijet. Shvatila sam da je došlo vrijeme za nove spoznaje i širi način razmišljanja od onoga kako su me naučili. I što je najvažnije, sve mi je to bilo tako blisko i tako privlačno da sam s lakoćom dane i dane provodila u sjeni oraha i uživala u čitanju.
“Igra” sa svojim mislima – usredotoči se na sretne misli, a skreni misli s onih koje ti ne služe
Ono što me se najviše dojmilo, bila je spoznaja o snazi naših misli i njihovom utjecaju na naš život, na naš odnos prema sebi i drugima. Upravo te naše misli, koje nam se na tisuće dnevno neprekidno roje glavom, doslovno ” kroje” naš svakodnevni život. Prisjećam se kako sam prije često znala isticati da je sloboda misli jedina prava ljudska sloboda, braneći na taj način svoje mišljenje o nečemu. Bila sam zadovoljna što barem mogu misliti ono što ja želim, kada to želim i kako želim. Međutim, ono što tada nisam znala je to da je puno važnije osvijestiti o čemu to razmišljaš u određenom trenutku i na koji način razmišljaš.
Spoznala sam da postoji proces svjesne mentalne kontrole misli, u smislu da negativne misli, kada ih postanemo svjesni, možemo kontrolirano zamijeniti drugim svjesno izabranim, veselijim, ljepšim mislima. To naročito u slučaju kada nam “crni scenariji u glavi” zaokupe pažnju pa se zbog toga ne osjećamo dobro ili zbog nečega brinemo. Mi smo dakle “gospodari svojih misli, svog uma”, a ne samo poslušni sluge. Možemo svjesno birati o čemu ćemo misliti, možemo procijeniti koje nam misli doprinose boljem raspoloženju, a od kojih se ne osjećamo dobro.
Osjećaji su nam pokazatelj kakve su nam misli
Zašto nam je potrebna ta mentalna kontrola? Zašto je to tako bitno? Pa zato što svaka naša misao, ovisno o vrsti misli, u nama proizvede određene emocije, osjećaje, a ti osjećaji uvjetuje naše raspoloženje, odnosno naše ponašanje i našu reakciju.
Dakle, u svakoj neželjenoj situaciji uvijek imamo izbor usredotočiti se u mislima na nešto drugo, učiniti mali, ali svjesni mentalni napor i skrenuti misli s onog što nam se trenutno događa i što ne volimo ili nas uznemirava, na nešto lijepo što volimo i od čega se osjećamo bolje. Na taj način, umjesto da trpimo košmar u glavi, svjesno izabiremo svoje misli i svjesno utječemo na svoje osjećaje, emocije i postupke, a time i svjesno upravljamo situacijama u kojima se nalazimo.
Prebacujući pozornost na nešto lijepo ili ono što nas veseli, izazivamo ugodniju emociju u sebi, što zatim dalje utječe i na emociju osoba oko nas i na vanjske događaje. U svakom slučaju, svjesno i disciplinirano pronalaženje misli od kojih se osjećamo dobro, automatski nas navodi na pozitivne reakcije i pozitivne odluke . Na taj način ne dozvoljavamo brigama i strahovima da nas melju jer svjesno okupiramo svoj um drugim privlačnijim sadržajima. U svakom slučaju treba isprobati. Treba biti uporan i polako se navikavati pratiti svoje misli.
Tražite dobro u svakome i u svim okolnostima
Pozitivni mentalni stav mora se usvojiti, prakticirati uporno iz dana u dan, uvježbavati i razvijati, što onda dovodi i do pozitivnih akcija i reakcija u svakodnevnim situacijama. On je zapravo način života.
Mene se najviše dojmila izreka jednog od utemeljitelja pozitivnog mentalnog stava, američkog psihologa dr. Williama Jamesa (1842. -1910.), da “uglavnom postajemo ono o čemu najviše razmišljamo”. Što to znači? Da moramo dobro osvijestiti kakve su nam misli kojima smo najviše zaokupljeni, kakav imamo odnos prema životu, prema ljudima kojima smo okruženi, imamo li svoja mala veselja, zadovoljstva, svoje male radosti koje život znače, jesmo li zadovoljni sobom i svojim životom ili samo kukamo, okrivljujemo druge za svoje neuspjehe, bojimo se neizvjesne budućnosti ili ne daj Bože bolesti. Kada malo bolje razmislimo, vrijedi se malo potruditi i poraditi na usmjeravanju svojih misli na sve ono što nas veseli, u čemu uživamo, na one male radosti koje život čine vrijednim življenja (šetnja na svježem zraku u prekrasnoj prirodi, osmijeh i ljubazna riječ, lijepa muzika, lijepa knjiga, opuštajuće druženje s dragim osobama uz kavu). Sigurna sam da vrijedi na taj način snažiti svoje pozitivne emocije te uvijek težiti dobrobiti za sebe i za druge oko nas.
Kada se dakle “uhvatimo” da razmišljamo o nečemu što nas uznemirava ili plaši, moramo svjesno sami sebi nametnuti drugu temu za razgovor sa samim sobom, odnosno negativne mentalne slike u glavi zamijeniti mentalnim slikama onoga što zaista želimo da nam se dogodi u životu. Na svaku neželjenu i neugodnu situaciju kroz koju prolazimo imamo mogućnost neke pozitivne reakcije. Samo je treba osvijestiti. I to je to…. Treba svakako isprobati i biti ustrajan za svoje dobro, a onda i dobro svih drugih oko nas.
Pokušajmo zato s pomoću dobrih, poštenih i zdravih misli odnositi se ljubaznije najprije prema sebi samima, a zatim i prema svakoj drugoj osobi s kojom smo u kontaktu , kao i u svakoj situaciji u kojoj se svakodnevno nađemo.
I još nešto, ne moramo se bojati naših misli. One su samo proizvoljne konstrukcije našeg uma. Bezopasne su tako dugo dok im ne pridajemo puno važnosti i dok u njih ne povjerujemo. Što se duže bavimo nekom mišlju, ona dobiva na snazi jer je i misao energija. Zato nije dobro predugo baviti se negativnim mislima, bolje je zamijeniti ih nekom ljepšom pričom koju sami sebi možemo ispričati i uživati u životu.
Vlatka Lončar, Treća dob
