U poljoprivredi nema brze zarade, to je valjda svima jasno. Ipak, tradicionalne dalmatinske kulture, maslinu, lozu i smokve, posljednjih godina zamijenilo je smilje.
Krčile su se vrtače, čistile zapuštene kraške parcele na kojima su nicali nasadi smilja. U ovu akviziciju krenuli su mnogi. Neki su čak uzimali u zakupe i koncesiju hektare i hektare šumskog zemljišta. Pričalo se o proizvodnji eteričnih ulja, krema i različite kozmetike od smilja. Nažalost, bajka je kratko trajala. Uslijedilo je brzo otrježnjenje kada je cijena smilja pala na jednu kunu za kilogram. Mnogi su ostali dužni za repromaterijal koji su uložili za podizanje plantaža.
Slično je i s nasadima aronije ili nekog drugog voća ili povrća te plasteničkom proizvodnjom koja zahtijeva enormna novčana ulaganja. Možda bi bilo bolje kada bi sustav državnih poticaja bio pravedniji ili pak postupak dobivanja novca iz EU fondova jednostavniji. Znaju to ponajbolje poljoprivrednici, kojima treba hrpa papira da bi dobili novčanu potporu iz nekog EU fonda.
Inače, hrvatski su poljoprivrednici dosad dobivali 20-40% manje potpora od svojih kolega iz EU-a, što je za posljedicu imalo propadanje domaće proizvodnje i uvoz hrane. To je došlo na naplatu u nedavnoj korona-krizi kada su mnogi počeli žaliti za domaćom poljoprivrednom proizvodnjom jer i najmanji problem na granici hrvatsko tržište ostavlja bez voća i povrća, a količine proizvedene na hrvatskim poljima nisu dostatne za podmirenje domaćih potreba.
DEFICITARNI POTICAJI
Sustavom poticaja nije zadovoljan ni mladi poljoprivrednik iz Metkovića Luka Jelčić koji je bavi proizvodnjom aronije.
– Sustav poticaja u Hrvatskoj je jako loše koncipiran, jer se pogoduje velikim proizvođačima. Uzmimo za primjer našu Slavoniju koja je velikim dijelom neobrađena, ali ipak se dobivaju golemi poticaji, reklo bi se na zrak. Smatram da bi trebalo mijenjati kompletan sustav, u smislu da se poticaj daje po proizvedenom kilogramu nekog proizvoda, a ne po površini zemljišta – ističe Jelčić.
On drži da to čak i ne treba biti novčana pomoć, to može biti dano kroz olakšice, manji PDV, manja davanja, manje doprinose, manju poreznu osnovicu OPG-ovima.
– Trebalo bi zakonom regulirati da država uvozi samo deficitarne proizvode, one proizvode koje mi u Hrvatskoj proizvodimo njih treba uzeti kao prioritet za plasman po Hrvatskoj, a viškove izvoziti. To je jedini način, jer je to win-win situacija kako za državu, tako i za proizvođača. Država bi trebala kontrolirati proizvodnju pa bi tako proizvođač lakše plasirao svoj proizvod. I sve bi bilo kudikamo transparentnije – kazat će Jelčić.
Hrvatska ima idealne uvjete za proizvodnju jabuka, a jabuke uvozimo iz Poljske. Točnije, uvozi se doslovno smeće iz tamošnjih skladišta koje se po znatno nižim cijenama prodaje po hrvatskim tržnicama i trgovačkim centrima, dok domaći proizvođači svoje jabuke ne mogu prodati. Neki ih čak i ne beru, nego ostaju na stablima.
