Andrej Grubišić- “Postojeći mirovinski sustav neće donijeti realno veće mirovine u sljedećih 20-30 godina”

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email

Andrej Grubišić predsjednik je nedavno osnovane Udruge članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova koja za cilj ima pomoći građanima poboljšati svoje mirovine u sljedećih 10-20 godina.

“Naši podaci pokazuju da postojeći mirovinski sustav, dio kojega je i 2. mirovinski stup, građanima neće donijeti realno veće mirovine u sljedećih 20-30 godina”, kaže Grubišić.

Zato njihova udruga želi predložiti određene izmjene mirovinskog sustava sa posebnim naglaskom na ono što se događa u drugom mirovinskom stupu, a sve kako bi se počeli kreirati uvjeti da za 20 godina realna mirovina u terminima realne kupovne moći bude veća od sada prosječne mirovine.

“Kada se vladajući nađu za stolom nikad nema predstavnika dva milijuna ljudi čiji se novci nalaze u tim fondovima i jedan od razloga zašto je naša udruga osnovana je da bi građani koji od svojih plaća uplaćuju u mirovinski fond napokon imali svog predstavnika kada se raspravlja o njihovoj budućnosti”.

Ne razmišljamo u ulaganjima poduzetima u naše ime

Ekonomski analitičar ističe kako još uvijek živimo u društvu u kojem prosječni član 2. mirovinskog stupa ne razmišlja o ulaganjima koja se poduzimaju u njegovo ime, a sve zato jer živimo u okruženju gdje je odgovornost za našu mirovinu oduzeta od nas i naše obitelji i prenesena na treću stranu:

“To je kao da netko uzme vašu plaću i odlučuje na što ćete trošiti svoj teško zarađen novac. Upravo je to ono što se događam s mirovinom svih nas”, ističe Grubišić.

Ističe kako je hitno potrebno napraviti korake kako bi se liberalizirao drugi mirovinski stup i povećala ulaganja u vrijednosne papire poduzeća i globalne ETF-ove.

“Nemoguće je očekivati značajna poboljšanja u sustavu koji nije izložen nikakvoj konkurenciji kao što je sada slučaj. U ovom trenutku od vaših 100 kuna koje trenutačno dajete za mirovinu, 90 kuna svaki mjesec dajete državi i to 75 kuna u prvi mirovinski stup koji služi za isplatu mirovina postojećim umirovljenicima, a 15 kuna kroz drugi stup koji se gleda kao privatno ulaganje”.

Naime, kako objašnjava Grubišić, od 25 kuna koje se svaki mjesec izdvajaju u drugi stup, čak 60 posto se ulaže u hrvatske državne obveznice.

“Tako se događa situacija da se čak 90 posto onoga što odvajate za svoju mirovinu ne investira u ništa, jer se država ne bavi poduzetničkim i investicijskim aktivnostima”.

Ekonomski analitičar ističe kako je drugi veliki problem hrvatskih mirovinskih fondova prevelika izloženost hrvatskoj geografiji zbog prestroge regulacije.

“Ne samo što je 60 posto novca u državnim obveznicama, već se još 20 posto nalazi u dionicama hrvatskih tvrtki. To nije kritika hrvatskim izdavateljima, već nije mudro biti izložen samo jednoj geografiji. Nas u udruzi ne zanima neki rambo patriotizam već prije svega želimo uputiti na ekonomsku razboritost jer je ipak riječ o novcu koji se izdaje za naše mirovine. Ni u jednoj poslovnoj školi vam neće reći da čak 60 posto portfelja stavite u vrijednosne papire jednog izdavatelja, a upravo to je ono što se događa u Hrvatskoj i to nema nikakve veze sa zdravim razumom”.

Legalizirana Ponzijeva shema

Kada je riječ o uplatama u prvi stup, istaknuo je Grubišić, umjesto tzv. generacijske solidarnosti moglo bi se govoriti o pravoj Ponzijevoj shemi.

Naime, kako objašnjava analitičar, osim što te uplate odmah idu u tekuću potrošnju i ne omogućavaju ostvarivanje ikakvog prinosa za uplatitelje, budući umirovljenici se nalaze u situaciji da se moraju nadati da će i u budućnosti postojati dovoljan broj ljudi kako bi se, po principu solidarnosti, i njima iz tog sustava mogle isplaćivati mirovine.

“Ne samo što nam ne dozvoljavaju da sami ulažemo novac koji nam je za mirovinu, već treća strana koja ne snosi nikakvu materijalnu odgovornost nas silom gura u sustav u kojem kaže da će za 20 ili 30 godina biti dovoljno ljudi čiji rad će biti dovoljno produktivan i koje će država moći natjerati da odvajaju za moju mirovinu. Što je to drugo nego prava legalizirana Ponzijeva shema?“, pita se analitičar.
Ističe kako je nepošteno prema građanima da drugi mirovinski stup i četiri obvezna mirovinska fonda imaju monopol te građani nemaju nikakvog izbora nego uložiti novac kod njih.

“Novac namijenjen drugom stupu formalno pripada radniku, te taj isti radnik bi trebao imao mogućnost odlučiti hoće li ga uložiti u jedan od četiri fonda, potrošiti, ili uložiti u dionice neke tvrtke. Ovako kakva je sad situacija, od više od dva milijuna građana koji štede u obveznim mirovinskim fondovima, njih čak 95,5 posto ne sudjeluje u biranju svog mirovinskog fonda, već ih REGOS automatski raspoređuje”.

Kad bi građani mogli sami donositi odluku o članstvu u fondu i imali mogućnost korištenja tih sredstava, ističe Grubišić, razvila bi se i svijest o postojanju tog novca koje danas u našem društvu nema.

Razgovarajući o problemima hrvatskog mirovinskog sustava, osvrnuo se i na neke nelogičnosti koje će nam u budućnosti stvoriti ozbiljne probleme:

“Nama će se uskoro dogoditi da će se ljudi koji su dugi niz godina uplaćivali novce u 2. mirovinski stup početi pitati kako je moguće da im je mirovina sa prvim i dugim stupom manja od mirovine koju im neki državni birokrat obećava ako sve to presele u prvi stup. Ako se prvi stup ne investira u ništa, a 25 posto je bilo investirano kako je moguće da imam manje nego da vratim sav novac u prvi stup”, pita se Grubišić.prenosi

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email
Povezane objave

Nemam za kilo breskvi

Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv

napovoljnija invalidska kolica

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?