SAMO DA RATA NE BUDE

Dobiven rat je onaj koji nikada nije ni počeo, a u ratu nema pobjednika samo dvije strane, jedna s manje, a druga više žrtava. Žrtve su mali ljudi koje i tako nitko ništa nije pitao.  Kad netko kaže da ga ne zanima politika, svojim činom daje snagu nekom luđaku koji upravo u glavi ima plan kako da bombama raznese nečiji stoljetni grad, domove ljudi koji žive svoj jedini život.

Demokracija je trebala donijeti razdvajanje kukolja od žita, dobrih od loših, trebala je biti najsnažniji pokretač razvoja kako globalno tako i u malim sredinama. Poslije teškog rata koji smo mi proživjeli, mir je trebao donijeti ispunjenje malog čovjeka koji za život malo treba siguran dom, siguran posao i voljene oko sebe.

30 godina poslije rata malo je od toga ostalo, siguran posao traži se u tuđim zemljama, dom je u vlasništvu kreditora, a i ljubav posustaje pod sve većim teretom koje nosi siromaštvo. Domoljubni zanos uljuljao je ljude u uvjerenje da oni na vlasti znaju najbolje.

Ratni profiteri i dezerteri i nanjušili su svoje prilike i polako i nečujno ispuzali iz svojih rupa i učinili živote malih ljudi nedostojnim života , obezvrijedili žrtve rata. Komfor ljudi da ih ne zanima politika i zbog toga ne izlaze na izbore, dali su šansu onima koji koriste ama baš svaku priliku za sebe , oni su prvi na izbornom mjestu, otvaraju i zatvaraju birališta, oni broje i muljaju, ama baš ništa im nije teško taj dan učiniti.  Njihovi prijatelji budući profiteri spremni i u kolonama čekaju svoje nove prilike da se iskoristi komfor onih kojima nije do politike.

Jučer slušamo brojne poruke podrške, licemjernih političara koji su mogli, a nisu, spriječili da do rata ne dođe. Oni će za koji dan negdje za stolom već potpisati primirje dok će neki tamo u Ukrajini pokapati mrtve sinove, nedužne civile. Svaki čovjek na svijetu svojom voljom i donosi odluke za sebe i za sve ostale na našoj planeti. Mala kap koja čini slap, u jednom malom potoku, gubitak puno kapi dovodi do suše i pomora života u potoku.

U našoj zemlji 30 godina gledamo kako se rastače, otima i pretače ono što nam je ostalo od prirodnih bogatstva,ono što su nam izgradili radnici i seljaci, gledamo kako nam u nepovrat odlaze mjesta gdje su ljudi zarađivali za život.

  Imamo ministra u Vladi koji nam daje do znanja da nemamo ništa svoje, ni vode, ni šume, ni bogatstva u utrobi zemlje.  Imamo ministra u zatvoru kojeg ćemo plaćati u zatvoru koliko i 7 radnika na minimalcu u nekoj tvornici, na nekom gradilištu. Na čelu vojske imamo ministra koji u službu vrača čovjeka odgovornog za širenje narkotika u vojsci. Imamo premijera koji svakog optuženog brani žarom skupo plačenog odvjetnika, Vladu nam u šaci drže žetoni koji su se prodali za svoje osobne interese.

U ladicama  DORH -a i USKOK- a na stotine predmeta o opljačkanim milijardama. Pred međunarodnim sudovima procesi koji bi nas mogli pokopati jednako efikasno kao i bomba bačena iz zraka neprijateljskog zrakoplova. 

To je ono što znamo, ali i ima što malih sitnih koji raduckaju svaki dan, oni koji su krali umjereno pa nisu otkriveni, ali i oni koji su ukrali javno i po zakonu jer su zakone donosili oni koji su u fasciklima u DORH -u i USKOK-u. Imamo bivšu ministricu koja je bila miljenica premijera, a krala je i sada čeka svoju optužnicu, u trenutku kad je pogazila djevojčicu u bolnicu je djevojčici za utjehu donijela krunicu, a za sebe i svoje sredila je gotovinu.

 Sve to je posljedica komfora da male ljude ne treba zanimati politika i da glasaju po preporuci onih koji su već na vlasti, bolje ništa ne dirati da ne bi bilo gore.

Kupili smo avione mjesto kruha za siromašne, a vojska je u rukama čovjeka koji iz prkosa i inata dovodi u opasnost  koju donose narkotici, vojnike nečije sinove.

 Mirovine koje dobivaju naši umirovljenici potvrda je da ovi na vlasti nemaju ni časti ni zrncu poštenja, ministar kao ravnatelj HZZMO sređivao je prijevremenu mirovinu kriminalnom falsifikatoru, a jučer isplivao i drugi kvarni doktor koji je krao od osiguranja za ljude kojima se plaćaju lijekovi i liječenje. Krasti od ljudi koji su uplaćivali cijeli radni vijek u korist čovjeka koji se baškari u poklonjenom bazenu zbog kriminalno učinjenih falsifikata je crna rupa u moralnom posrnulom čovjeku.

On je i danas ministar u Vladi u Banskim dvorima u Zagrebu u Hrvatskoj.

Politika je u našoj državi stala na stranu loših, lošijih i najlošijih, jedino ju okupljeni građani u čvrstoj namjeri da ih maknu, mogu i maknuti. 

Na globalne stvari možemo utjecati kao kap vode u najvećoj rijeci, ali u vlastitom dvorištu moramo počistiti do temelja i osloboditi kisik novom životu koji se usprkos svemu rađa u proljeće.

#Samo da rata više ne bude#

Dragica Trumbetaš, predsjednica udruge Hoćemo