U uvjetima dugoročne krize siromaštvo i socijalna isključenost više se ne mogu smatrati problemom koji se odnosi samo na pojedine dijelove društva, već je ono prijetnja svim slojevima društva i svim generacijama. Upravo to nas sve zajedno obvezuje na drukčiji pristup i drukčije poimanje društvene i političke odgovornosti za nastalo sadašnje i buduće stanje. U hrvatskom društvu postoje velike i neopravdane socijalne razlike. Razlike se, nažalost, stalno produbljuju. Činjenica je da tome pridonosi i neprimjeren sustav usklađivanja mirovina. Obveza je države i društva u cjelini propitati uzroke takvim kretanjima i osigurati uvjete da se stanje izmijeni na bolje.
Nepotrebno je posebno isticati u kojoj mjeri neopravdano velike socijalne razlike pogađaju najosjetljivije dijelove društva, konkretno
umirovljenika i sve starije osobe. Upravo je ovih dana objavljen podatak o najnovijoj službenoj liniji siromaštva: u Hrvatskoj koji iznosi- 2.927 kuna mjesečno.! Činjenica je da je 65 posto svih mirovina niže od te granice bijede, što znači da su dvije trećine umirovljenika u zoni siromaštva. Dodajmo tome porazan podatak da prosječna mirovina iznosi čak 345 kuna manje od linije siromaštva! Udio prosječne mirovine u prosječnoj plaći iznosi oko 36 posto, što nas svrstava na posljednje mjesto među svim zemljama EU-a. Nad tim se moramo zamisliti!
Jasne obveze prema međunarodnoj zajednici
Obveza borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti upisana je u temeljnim međunarodnim dokumentima poput Milenijske deklaracije i Milenijskih ciljeva Ujedinjenih naroda, ali i u dokumentima koji proizlaze iz europskih zasada solidarnosti i socijalne države. Tu je najvažnija Europska socijalna povelja koja pravo na zaštitu od siromaštva i socijalne isključenosti navodi kao jedno od temeljnih ljudskih prava.
Pojmovi siromaštva i socijalne isključenosti međusobno su ovisni i povezani. Naime, iako se siromaštvo ne poistovjećuje sa socijalnom isključenosti, uglavnom se najčešće smatra njegovim najčešćim uzrokom i oblikom. Zašto? Socijalna isključenost uglavnom se dovodi u vezu s pojmovima siromaštva, nezaposlenosti i nejednakosti odnosno diskriminacije, pa se tako odnosi i na pitanja ostvarivanja osnovnih ljudskih prava. I dok se pojam siromaštva uglavnom vezuje uz oskudicu materijalnih ili financijskih sredstava, pojam socijalne isključenosti znatno je širi jer osim ekonomske uključuje i socijalnu, kulturnu, političku i drugu dimenziju. Europska komisija definirala je socijalnu isključenost „kao proces koji gura pojedince na margine društva i sprječava ih da u potpunosti sudjeluju u društvu zbog osobnog siromaštva, nedostatka osnovnih kompetencija, šansi za cjeloživotno učenje ili zbog diskriminacije“.
Snažna financijska i gospodarska kriza iz 2008. narušila je sva društvena kretanja i Europu dovela na rub socijalne krize. To ne treba posebno dokazivati. Jaz između uske skupine bogatih i većine siromašnoga stanovništva stalno se proširuje. Srednja klasa, nosilac ukupnog razvoja, kreativnosti i inventivnosti svakog razvijenog i sređenog društva, uglavnom nestaje. Broj mladih koji su nezaposleni u velikom je porastu, u ovom trenutku je takvih čak 5 posto od ukupnoga broja stanovnika EU. Umirovljenici i u najrazvijenijim zemljama EU bore se (i boje) za svoju budućnost jer im demografski pokazatelji nikako ne idu na ruku.
Piše: Ante Gavranović
Hrvatska strategija
U tim nepovoljnim uvjetima hrvatska Vlada je bila donijela je Strategiju borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2020. kao temeljni dokument koji će omogućiti „sustavan i zajednički pristup svih relevantnih dionika u rješavanju problema siromaštva i socijalne isključenosti, uz osiguravanje minimalnog standarda najugroženijem dijelu društva te sprječavanje novih pojava siromaštva i socijalne isključenosti!. Hrvatska je strateške programske aktivnosti usmjerila na tri prioritetna cilja:
-Osigurati uvjete za uspješnu borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti te smanjenje nejednakosti u društvu;
-Osigurati uvjete za sprječavanje nastanka novih kategorija siromašnih kao i smanjivanje broja siromašnih i socijalno isključenih osoba;
-Uspostaviti koordinirani sustav potpore skupinama u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti te sustav praćenja i evaluacije.
Usput je obrazovala osam strateških područja koja bi trebala pridonijeti drukčijem položaju dijela stanovništva, a odnose se na: obrazovanje i cjeloživotno učenje; zapošljavanje i pristup zapošljavanju; stanovanje i dostupnost energije; pristup socijalnim naknadama i uslugama; pristup zdravstvenom sustavu; skrb o starijim osobama; borba protiv zaduženosti i financijska neovisnost; uravnoteženi regionalni razvoj.
Ovo tim više što iznijeti podaci jasno pokazuju da u hrvatskom društvu postoje velike i neopravdane socijalne razlike, čemu valja dodati i ograničeni pristup mogućnostima. Obveza je države i društva u cjelini propitati uzroke takvim kretanjima i osigurati uvjete da se stanje izmijeni na bolje. Naime, u Strategiji se jasno kaže: „U uvjetima dugoročne krize siromaštvo i socijalna isključenost više se ne mogu smatrati problemom koji se odnosi samo na pojedine dijelove društva, već je ono prijetnja svim slojevima društva i svim generacijama“.
Strategija borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj vrlo jasno prepoznaje skupine unutar opće populacije koje su i dalje ranjive prema siromaštvu, socijalnoj isključenosti, raznim oblicima nedostataka materijalnih sredstava i posljedično diskriminaciji. To su: starije osobe, samačka kućanstva, obitelji s jednim roditeljem, obitelji s više od jednog djeteta, djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, osobe s nižom razinom školovanja, osobe s invaliditetom, veterani domovinskog rata i ratni stradalnici i njihove obitelji, povratnici i raseljene osobe, te etničke manjine (uglavnom Romi i Srbi). Važno je naglasiti da siromaštvo u Hrvatskoj također ima i teritorijalnu dimenziju. Najveća prostorna koncentracija faktora koji utječu na udio ljudi koji su u riziku od siromaštva može se naći u malim gradovima i naseljima na istoku i jugoistoku zemlje, uglavnom uz granicu s Bosnom i Hercegovinom (BiH) i Srbijom, područjima koja su najviše bila zahvaćena Domovinskim ratom 1990-tih, kao i ruralnim područjima.
Samo malo pomnija analiza ciljeva iz navedene Strategije ukazala bi, međutim, na brojne manjkavosti u njenoj provedbi. Ukratko, osnovne postavke nisu ostvarene, jer se zona siromaštva i dalje proširuje, napose u redovima umirovljenika.
Kako će izgledati svijet nakon pandemije koronavirusa?
Stvarnost se doima prilično dramatičnom, pa o dugoročnim posljedicama pandemije malo tko ozbiljnije razmišlja. No jednom kada se virus zauzda, u prvi će plan isplivati ozbiljne reperkusije krize, od narušenog fizičkog i mentalnog zdravlja ljudskog roda, do materijalne sigurnosti koja će, po svoj prilici, mnogima biti ozbiljno ugrožena. Ovo potonje je moguće mjeriti različitim indikatorima, a jedan od prikladnijih je stopa rizika od siromaštva.
Prema definiciji Državnog zavoda za statistiku, „stopa rizika od siromaštva ne pokazuje koliko je osoba stvarno siromašno, nego koliko njih ima dohodak ispod praga rizika od siromaštva“, pri čemu je prag rizika od siromaštva postavljen na 60% središnje vrijednosti „ekvivalentnoga raspoloživog dohotka svih osoba“. Od 2011. godine naovamo Hrvatsku karakterizira zamjetan negativni trend stope rizika od siromaštva. Točka preokreta je koincidira sa sporim izlaskom iz velike recesije koja je vrhunac dosegla tijekom 2009. i 2010. godine, a trend je kulminirao upravo tijekom 2019. godine, kada se stopa rizika od siromaštva spustila na 18 posto. Premda je ta brojka zamjetno viša od one na razini cijele Europske unije, silazan je trend (unatoč zamjetnim oscilacijama) nedvojbeno nudio razloga za optimizam. Da nije pandemije, vjerojatno bi se nastavio. Logično je očekivati da će se taj šok u značajnoj mjeri odraziti na stopu rizika od siromaštva koju DZS objavljuje u rujnu ili listopadu za prethodnu godinu, konkretno za 2020. Pitanje je samo – u kojoj mjeri? Dobro je stoga podsjetiti se kakve je rezultate dala anketa DSZ-a.
Prema podacima ankete, stopa rizika od siromaštva u 2019. iznosila je 18,3 posto.
Prag rizika od siromaštva u 2019. za jednočlano kućanstvo iznosio je 32 520 kuna na godinu, dok je za kućanstvo s dvije odrasle osobe i dvoje djece mlađe od 14 godina iznosio 68 292 kune na godinu.
Materijalna deprivacija odnosi se na pokazatelje koji upućuju na materijalne uvjete koji utječu na kvalitetu života kućanstava.
Prema podacima ankete u 2019., bilo je:
6,6%osobakoježiveukućanstvimakojasinemogupriuštitiadekvatno grijanje u najhladnijim mjesecima
48,6% osoba koje žive u kućanstvima koja si ne mogu priuštiti tjedan dana godišnjeg odmora izvan kuće za sve članove svoga kućanstva
7,9% osoba koje žive u kućanstvima koja si ne mogu priuštiti obrok koji sadržava meso, piletinu, ribu (ili vegetarijanski ekvivalent) svaki drugi dan
51,7%osobakoježiveukućanstvimakojanemogupodmiritineočekivani financijski izdatak iz vlastitih sredstava
15,7% osoba koje žive u kućanstvima koja su u posljednjih 12 mjeseci zbog financijskih poteškoća kasnila s plaćanjem obveza (stambenoga kredita, najamnine, računa za režije ili potrošačkoga kredita)
11,9%osobe koje živi u kućanstvima koja vrlo teško spajaju kraj s krajem, 23,6% osoba koje žive u kućanstvima koja teško spajaju kraj s krajem, a 44,4% osoba koje žive u kućanstvima koja spajaju kraj s krajem s malim teškoćama. Najmanji postotak osoba (0,9%) živi u kućanstvima koja vrlo lako spajaju kraj s krajem.
