Uovom zapisu polazim od činjenice da je čovjek društveno biće i da se kao takav može u potpunosti ostvariti jedino u društvu. To može biti obitelj, prijatelji, škola, fakultet, radna sredina, politička stranka, udruga, a i neformalno druženje. Na žalost sve to nam je pojavom Korona krize nedostupno.
Početkom 2020. godine dobili smo spoznaju da se Svijetom neumitno širi, do sada nepoznati virus koji je prema godini u kojoj se pojavio imenovan Covid-19, među općom populacijom popularno nazvan Korona virus.
Prirodno je da prevladaju emocije i postajemo nezadovoljni, razdražljivi, frustrirani, pa i agresivni. Nije ni čudo kad smo svjedoci pa i učesnici nekoliko katastrofa koje su nas zadesile.
Kad se upitamo što je našu generaciju sve snašlo? Preživjeli smo: dva rata, nekoliko totalitarnih režima, više epidemija i nekoliko pandemija, pretvorbu vlasništva i privatizaciju, nekoliko ekonomskih kriza, pljačku i korupciju na najvišem nivou, svakodnevno primamo vijesti da umire na desetke oboljelih od korone.
Sada imamo još i opće siromaštvo naše umirovljeničke populacije, pandemiju virusa Covid, 22. ožujka katastrofalni potres u Zagrebu, 29. prosinca katastrofalan potres na Banovini, nedorasle pojedince na funkcijama koji manipuliraju masama, i bahate političare s velikim obećanjima, a malim ostvarenjima.
Ovako nešto, u tako kratkom vremenu, stanovnici ovog podneblja nisu doživjeli stoljećima. Tresemo se na svaki i najmanji šum očekujući novi još jači potres. Sveprisutan je osjećaj bespomoćnosti. Od svega se možemo nekako zaštititi, ali od potresa nikako.
Na moju veliku žalost pojedini nedorasli političari kroz sve ovo što je snašlo našu generaciju vode svoju stranačku predizbornu politiku. Hitne mjere sanacije usmjeruju ne prema potrebama, već prema tome gdje su na vlasti njihovi stranački prijatelji i politički istomišljenici, a za druge tek toliko da nije baš ništa.
Sve ovo je više nego dovoljno da izazove odrađene negativne emocije. Postajemo prestrašeni, bespomoćni i nezadovoljni. Bojim se da ovakvo stanje ne izazove totalno nezadovoljstvo koje vodi u bijes, a bijes izaziva negativne reakcije. Da je to pojedinačna pojava ne bi bilo zabrinjavajuće, ali to je masovna pojava i to je bolest društva. To je opasna pojava. Takvim društvom lako je manipulirati, što na žalost neodgovorni pojedinci na visokim pozicijama u politici obilato koriste. Te manipulacije mogu biti dobre i loše. Da naši vođe potiču dobre emocije bilo bi za pohvalu. Na žalost loših manipulacija je puno više nego dobrih. Te loše manipulacije, uz pomanjkanje kulture mogu dovesti do negativnih društvenih kretanja koja će se teško staviti pod kontrolu.
Piše:Ivan Uhernik
