ISKUSTVA I PRIČE O SAMOĆI- “Ona je zapravo milost i tihi dodir Božje ljubavi koji nam otvara šansu da uzmognemo na nov način osjećati, ljubiti i vjerovati!

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email

napovoljnija invalidska kolica

samoća, usamljenost

The Loneliness Project je zanimljiva web stranica, projekt koji podsjeća da su tijekom blagdana mnogi ljudi usamljeni. Stranica funkcionira tako da mišem uđete u nečiji stan i doznate njegovu tužnu priču. Neki od ljudi koji su podijelili svoja iskustva tvrde da se često osjećaju sami i kada su u društvu. 

No svakako samoća je postala globalna epidemija. Prema nekim istraživanjima čak 35 posto mladih od 18 do 25 godina osjećaju se usamljeno tri ili više puta na tjedan, a kod populacije od 12 do 17 godina samoću jednako često osjeća njih 13%.

Samoća je nekima postala i životni stil .

Naime, Guardian je razgovarao s petero ljudi čiji su životni stilovi takvi da žive manje-više u izolaciji, da bi provjerio što znači samački život, ispunjava li ljude samoća jezom, ili je riječ o luksuzu. Redom, ljudi s kojima su razgovarali su: Sarah Drummond (48) kojoj je posao da sjedi u australskoj šumi i gleda ima li požara (kaže da bi voljela imati dečka), ekspedicijski liječnik Alexander Kumar (34, kaže da je samotnije biti sam u svom stanu i nemati što raditi, nego biti na Antarktici bez čovjeka kilometrima u krug), fotografkinja Rathika Ramasamy (47, “osjećam se najviše živom kad sam sa svojim mislima i prirodom”), Jordan Farmery (32, usamljen samo kad mu nedostaju djeca), renđer Ian Williams (57, “samoća je privilegij”).

 

Mitovi o samoći

Samoća je proglašena modernom epidemijom, Britanija ima novu “ministricu samoće”, no BBC kaže da ima i puno mitova oko samoće – nabrojali su 5 najvećih:
1) Samoća je u izolaciji – usamljenost je osjećaj da nas nitko oko nas ne razumije i da nemamo smislene veze kakve bismo htjeli, ljudi se ponekad osjećaju usamljeno i kad nisu sami
2) Događa se epidemija samoće – udio starih ljudi koji proživljavaju kroničnu usamljenost nepromijenjen je unazad 70 godina, 6 do 13 posto starijih usamljeno je stalno ili većinu vremena
3) Samoća je uvijek loša – možda je to signal da potražimo nove prijatelje ili da pronađeno način da poboljšamo svoje postojeće veze
4) Samoća vodi lošijem zdravlju – zapravo nema znanstvene potvrde za ovo
5) Većina starih ljudi je usamljena – netočno, ljudi doživljavaju još jedan vrhunac usamljenosti u adolescentskoj dobi

Mnoštvo je raznih priča o samoći i usamljenosti a to dvoje ipak može i biti  zapravo milost i tihi dodir Božje ljubavi.

 

DOMOVI ZA STARIJE I KORONAVIRUS – KAKO SE ZBOG EPIDEMIJE OSJEĆAJU STARIJI

 

dok danas gotovo svi postaju virtualni prijatelji, pravo prijateljstvo gotovo da iščezava. Uzrok tomu sociolog Ray Pahl pripisuje strahu modernog čovjeka od spoznaje istine o sebi i, s druge strane, potrebe skrivanja.

Povezano s time, nedavna istraživanja iz područja sociologije i psihologije na američkom Stanfordu pokazala su da unatoč virtualnomu socijalnom vrtlogu, u realnosti postoje ljudi koji ili nemaju mogućnost pronalaska prijatelja ili pak prijatelje uopće nemaju.

Također iskustvo samoće i osamljenosti nije samo do onih koje društvo smatra socijalno isključenima, ili ih pejorativno naziva »samcima«. To je vrlo često prešutni problem i samih bračnih drugova, onih koji su u vezi, a i sve češći problem ‘slavnih’…

I dok se Isus povlačio u osamu moliti, a crkveni oci u pustinju kako bi…bili bliže sebi i Bogu, suvremeni je se čovjek plaši…

Jer iskustvo samoće ili, nazvala bih to iskustvom toga modernog oblika pustinje, jest mjesto gdje se čovjek bori sa suprotnim, s onim bolnim i pomalo destruktivnim u samom sebi, a od kojeg ga ovaj ubrzani način života akcije koliko prividno izvlači, toliko još više uvlači.

No život bez iskustva samoće ili pak trenutaka tišine i sam može postati destruktivan i otuđujući. Stoga iskustvo samoće, šutnje ili pak osamljenosti ipak ne mora biti samo tragično.

Možda kao oblik moderne pustinje, baš tu možemo pronaći onaj tihi trenutak osobnog mira u kojemu nam Bog daje šansu da ga susretnemo.prenosi

Možda je to mjesto u kojemu, unatoč strci modernog kaosa, sam Bog ne samo da nam se želi približiti nego samoinicijativno kreira to mjesto naše ljudske samoće kao svoj dar i mjesto susreta s Njime…

Naposljetku samoća ili osjećaj osamljenosti nije izgubljeno vrijeme, niti pak je to nečiji egzistencijalni promašaj.

To je zapravo milost i tihi dodir Božje ljubavi koji nam otvara šansu da uzmognemo na nov način osjećati, ljubiti i vjerovati, te da umjesto pukog brbljanja i izloženosti medijskom kaosu, spasimo dostojanstvo riječi, stvaralačku snagu vlastite nutrine i veću solidarnosti s ljudima…

 

 

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email
Povezane objave

CROATIA FIRST!!

Pažljivo slušajući što su sve naši političari pričali i još uvijek pričaju nakon nastupa

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?