Dok se iščekuje novi popis stanovnistva 2021. godine, većina hrvatskih demografa slaže se kako je Hrvatska već sada pala ispod četiri milijuna stanovnika. Od toga je gora jedino struktura stanovništva, odnosno odnos mladog i starog stanovništva. Naime, u Hrvatskoj živi tek oko 590 tisuća djece do 14 godina, dok je starijih od 65 istodobno više od 830 tisuća.
Trend je to koji je zahvatio gotovo čitav svijet, a najveći hrvatski problem jest taj što gotovo u potpunosti izostaju kvalitetne politike koje bi riješavale nadolazeće probleme. Zapravo, probleme koji su već tu. Hrvatska je, naime, nespremna dočekala socijalne, ekonomske i zdravstvene posljedice demografskog starenja. Zdravo i aktivno starenje, rad u mirovini i volontiranje, tri su osnovne mjere uspješnog starenja.
Zdravo i aktivno starenje zapravo omogućava starijim osobama iskorištavanje njihovih fizičkih, socijalnih i mentalnih potencijala za ravnopravno sudjelovanje u socijalnim aktivnostima sukladno njihovim potrebama, željama i mogućnostima. Ostvarenje istoga trebalo bi osigurati društvo i to podržavanjem mjera za što dulji ostanak starijih osoba na tržištu rada i poticanjem njihova uključivanja u društvo. To bi pozitivno utjecalo na samnjivanje smrtnosti, unapređenje kvalitete života tijekom starenja, povećanje broja osoba koje aktivno sudjeluju u ekonomskom, socijalnom, političkom i kulturnom životu društva, te smanjivanje troškova zdravstvene skrbi i dugotrajne njege.
Zdrava starost omogućila bi duži ostanak starije populacije na tržištu rada. Najraširenija mjera kojom se to pokušava prilagoditi tržišta rada demografskim promjenama jest povećanje dobne granice za umirovljenje. Hrvatska je primjer zemlje u kojoj je velika populacija u prijevremenoj mirovini što dovodi do toga da su mlađi prisiljeni plaćati više poreze. TI porezu nastoje se smanjiti produljenim ostankom na tržištu rada. Globalno je zabilježen porast ekonomske aktivnosti starijih od 65, dok je u Hrvatskoj ta stopa prilično nisko u odnosu na EU prosjek. S druge strane, ta je stopa najviša u SAD-u. Kad govorimo o radu u mirovini, u Hrvatskoj postoji zakonska regulativa za isti, no ne možemo reći da je taj oblik rada doista zaživio. Potrebno je mnogo fleksibilnosti, a prije svega društvo bi se trebalo prilagoditi ideji duljeg radnog vijeka.
U konačnici, volontiranje u mirovini moglo bi doprinijeti smanjenju međugeneracijskog jaza i mijenjanju društvenog mišljenja o starijima. Moglo bi pogodovati mentalnom i fizičkom zdravlju starijih, te pomoći pomaže u prevenciji socijalne izolacije, isključenosti i depresije. Također, volontiranje u mirovini povećava samopoštovanje, samopouzdanje i zadovoljstvo kvalitetom života. Jedino te bi mjere u sinergiji mogle bi biti ključne za uspješno starenje.
Sociologinja Sandra Vukušić
