ŠUTNJA MINISTARSTVA PRAVOSUĐA. Kada izmjene zakon- smrt prije pravde!

Pravnom savjetovalištu Sindikata umirovljenika Hrvatske (SUH) sva­kodnevno se obraćaju umirovljenici i druge starije osobe, žaleći se na zlouporabu instituta uzdržavanja, jer su kao primatelji uzdržavanja nerijetko izloženi povredama dostojanstva, prijevarama i zlostavljanju od strane davatelja uzdr­žavanja, zbog čega su prinuđeni putem suda tražiti da se ugovor raskine, no zbog dugotrajnosti sudskog postupka i svoje poodmakle životne dobi, najčešće sudski pravorijek ne dočekaju.

     Zbog brojnih zlouporaba ugovora o doživotnom uzdržavanju od strane davatelja uzdržavanja, nameće se zaključak o nužnosti intervencija države izmjenom zakona, i to na prvom mjestu uvođenjem regi­stra svih u traži da se utvrdi vjerodostojnost osobe koja se utvrđuje za uzdržavatelja, na način da ne smije biti kažnjavana za određe­na kaznena djela (protiv života i tijela te imovine) što bi upućivalo na mogućnost činjenja kaznenih djela prema primatelju uzdržavanja.

Smrt prije pravde

     Naposljetku, sudski sporovi vezani za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju moraju zbog svoje prirode – životna dob primatelja uzdržavanja – imati prednost pri rješavanju sporova na način da se u roku od 15 dana sazove prvo ročište, a presuda donese najkasnije u roku od tri mjeseca, zato jer primatelj uzdržavanja u pravilu umre prije okončanja postupka.

     No, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju jedan je od najprjepornijih instituta Zakona o obveznim odnosima u koji je ugrađen 2006. godine, a dotad je kao neimenovan ugovor bio primjenjivan u praksi. Iz Zakona o nasljeđivanju preuzet je institut ugovora o doživotnom uzdržavanju. Oba ugovora su vrlo slična, kako formom tako i sadržajem. Sam naziv ugovora „doživotno uzdržavanje” i „dosmrtno uzdržavanje” dovodi u zablu­du u pogledu identifikacije ugovora tako da primatelj uzdržavanja nerijetko ne zna koji ugovor potpisuje, a anketom Pučke pravobraniteljice iz 2019. godine na repre­zentativnom uzorku je ustanovljeno da samo sedam posto anketiranih razlikuje ta dva tipa ugovora.

     To i ne čudi jer obveze davatelja uzdržavanja praktički su identične u obje vrste ugovora. Ono što ih čini različitim jeste određivanje trenutka prijelaza imovine primatelja uzdržavanja. Dok je kod ugovora o doživotnom uzdržavanju prijenos imovine primatelja uzdržavanja odgođen do njegove smrti, kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju prijenos imovine uzdržavanog moguć je odmah nakon ovjere ugovora na sudu ili solemnizacije kod javnog bilježnika.  

Spora država

     Pravnom savjetovalištu SUH-a, koje godišnje kontaktira oko 2.000 starijih osoba, često se prijavljuju zlouporabe nastale sklapanjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Od 2012. godine, najmanje jednom godišnje SUH se obraća Ministarstvu pravosuđa s inicijativom za izmjene Zakona o obveznim odnosima, na način da se ukine institut dosmrtnog uzdržavanja i uvedu spome­nute izmjene.

     Ove godine SUH-u se pridružila i Mati­ca umirovljenika te su zajedno 8. siječnja 2020. Ministarstvu pravosuđa uputili novu inicijativu za izmjenu i dopunu dijelova Zakona o obveznim odnosima, na koju je Ministarstvo reagiralo tek nakon požurnice u travnju 2020. birokratskim odgovorom kako su „isti dopis zaprimili i uputili ga nadležnoj Upravi Ministarstva”.

Ukratko, državi se ne žuri izmijeniti za­konodavni okvir koji izravno ugrožava veliki broj umirovljenika i starijih osoba. Dokle?

Sunčica Polovina Jurca