PLOČE – Matica umirovljenika grada Ploča organizirala je u lipnju izlet kroz dolinu rijeke Neretve. Autobus je krenuo iz grada Ploča prema Metkoviću. Tamo smo posjetili prirodoslovni muzej u kojem je pohranjena ornitološka zbirka, blago naše močvare.
Po svojoj suvremenoj tehnologiji muzej je svrstan među najmodernije u Europi. Neki od tih uzoraka još nesmetano žive u tom dijelu močvare. Mnogima od nas te su vrste životinja udomaćene.Sa njima smo bili su svakodnevnom suživotu. Neke vrste su se nalazile na našoj trpezi kao primjerice ribe i ptice “jegulja, žaba i liska.” S njima smo bili ponosni jer su to ujedno bili i naši specijaliteti. Neki od njih su rariteti močvare u kojima se razvija život u vjekovnim nesmetanim snom.Jedan dio te močvare još nije dostigla moderna tehnologija niti je postavila svoje imperative profitabilne obrade i isušivanja.
Nakon toga krenuli smo autobusom u pravcu Opuzena gdje su nas dočekale lađe Vile Neretve.Restoran i hotel kojega je utemeljitelj i vlasnik gospodin Pavo Jerković. On je u skladu s okolišem adaptirao tradicionalne neretvanske lađe za izlete kroz dolinu Neretve. U jednu lađu može ući dvadesetak osoba . bez ikakve agresivne ponude nastupa prema okolišu.
Mirno smo plovili kroz bezbrojne jaruge i jendeke koje Neretvani odlično poznaju. Iz njih su isključivo crpili svoju egzistenciju stoljećima.Bijele lopoče koji su tiho sjedili na svojim listovima njihale su blage bote naših lađa. Svaka biljka je bila korisna za naš život. Od trstike smo pleli sturiće koji su služili u građevinarstvu.
Vožnja preko močvare se je završila u lijepom restoranu Vile Neretve. Tu smo bili obilno ugošćeni. Sve se je ovo odvijalo uz zabavu popraćeni zvucima harmonike i gitare dvaju pjevača. Pomladila su se srca. Štake su pale i društvo je ušlo u veselo kolo zanešeno pjesmom i glazbom naših mladenačkih dana. Padale su šale i vicevi.
Na kraju su izabrani kraljica i kralj naše ekspedicije. Izabrani su prema kriterijima njihovog nesebičnoga požrtvovanja i odanosti društvu za opće dobro. Vraćanje u djetinjstvo najbolja je terapija i zaborav životnih tegoba i loših iskustava.
Vratiti osmijeh i zdravlje našim sugrađanima treće dobi je rezultat čudesne magije i inicijative organizatora ove ekspedicije. Ideja je gospodina Luke Vlahovića predsjednika podružnice umirovljenika Komina. Pjesma se nastavila i u samim lađama pri povratku. Ivice lađa u razini same vode nisu nikoga plašile. Uživali smo u simbiozi s vodom iz močvare i pitomim cvijećem raznih trava koje su se savijale pred lađom kao da nam ustupaju prolaz.
Iza divlje prirode koja se nama nudila skrivala su se plodna polja mandarina koja pod žarkim suncem spremaju svoje plodove za jesensku berbu. Upravljačima tih autentičkih vozila nije bio potreban nikakv putokaz. Vješto su nas vozili kroz nepregledne močvare koje su prirodna pluća naše neretvanske doline. Uz okolne brežuljke i brda one čine naš okoliš jedinstvenim na koej se Neretvanima kroz vjekove prilagodio.Neretvanske lađe sa svojim baldahinima podsjećaju na leptire i vozile su nas do same utrobe ove lijepe doline rijeke Neretve u koju ona prima jedino one koji vole i koji poštuju zakone prirode kako bi ona održala svoje mjesto privilegirane ljepote i autentičnosti. Ove atrakcije su izazov turista iz cijeloga svijeta koji nas posjećuju svake godine.
Dobro raspoloženje i pjesma dali su nam vjetar u leđa s kojim ćemo jedriti do idućeg izleta. Treća dob je uživaje u plodovima našega aktivnoga života i odlična prigoda da popunimo neispunjene stranice našeg životnog štiva i propuštenih prigoda za užitak.
