Nedostatak komunikacije između HSU-a i SUH-a doveo je do razmirice i neslaganja u borbi za veći prihodovni cenzus za dopunsko zdravstveno osiguranje.
Pitanje koje se nameće samo po sebi jest, kako je uspjelo doći do sukoba, točnije prepirke, između Hrvatske stranke umirovljenika i Sindikata umirovljenika Hrvatske kada se obje strane bore za isti cilj – a to je povećanje prihodovnog cenzusa.
Iako smo o cenzusu već pisali, glavni argument je kako se on nije mijenjao već petnaest godina, točnije od 2004. godine, a iznosi 1.516 kuna za člana zajedničkog domaćinstva, odnosno, 1.939 kuna za samca.
Problem je nastao sa najavom HSU-ovog kretanja u koordiniranu akciju skupljanja potpisa diljem Hrvatske kako bi cenzus povisili na 1.830 kuna za člana zajedničkog domaćinstva, odnosno 2.340 kuna za samca. Također, tražili bi da se prihodovni cenzus usklađuje 1. siječnja svake godine.
Nakon te najave, iz SUH-a su burno reagirali te objasnili kako je rezultatom njihovih prosvjeda pred Vladom došlo do kompromisnog rješenja sa resornim ministrima. Prema kompromisnom dogovoru, cenzus bi iznosio 2.000 kuna za samca, te bi se usklađivao usporedno sa usklađivanjem mirovina te na taj način postupno rastao od iduće godine. U brojkama, možemo govoriti da se SUH izborio za povećanje od 3.14 posto, odnosno povećanje od 61 kunu.
Svoj stav iznijela je predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasna A. Petrović:
“Nije svađa, nego je šok. Hrelja (predsjednik HSU-a, op.a.) je prolazio pored nas kada smo prosvjedovali, znao je jako dobro da mi to radimo i javnost je bila informirana da to radimo. Mi smo to dogovorili, to je gotovo. Ne bi prestali prosvjedovati da nije bilo pomaka. Hrelja to dobro zna, a on ide organizirati i potpisivati peticije za nešto što je utvrđeno.
Mi i dalje ostajemo pri zahtjevu da se cenzus pomiče prema liniji siromaštva. Ali ako je uvjet da se sada može podići samo toliko, mi smo na to pristali. Bolje je spasiti između 10 i 12 tisuća umirovljenika nego nijednog.
Može se reći da je naš rezultat premali. Je, premali je. S tim se svi slažemo. Slažemo se i da je ovo što Hrelja traži premalo, jer je to također ispod linije siromaštva.”
Silvano Hrelja, predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika objasnio je kako, iako je bio svjestan prosvjeda SUH-a pred Vladom, nije vjerovao da bi oni pristali na tako mali iznos:
“Nismo ni pomislili da će se za tako malen iznos nagoditi s Vladom. Naš prijedlog zakona je u proceduri točno šest mjeseci, cifre su bile poznate svima i mi smo im slali sve materijale. Mi smo to predložili na jedan jedini mogući način na koji se donose zakoni u Saboru. Mi smo u prijedlogu tražili 20 posto veći cenzus , a oni su pristali na 61 kunu. I to nakon 15 godina u kojima se cenzus nije mijenjao da se pristaje na tako malo, nije mi jasno zašto”, kazao je Hrelja.
Smatramo li ispravnim stav predsjednice SUH-a Jasne A. Petrović, koja „prihvaća“ činjenicu da u proračunu nema dovoljno sredstava te pristaje na male „kompromisne pobjede“, ili pak stav predsjednika HSU-a, Silvana Hrelje, koji beskompromisno traži veće iznose, jedno je sigurno. Kada imamo dvije fronte koje se bore za isti cilj, a to su prava i slobode naših sugrađana, kvalitetna komunikacija je nužan oblik suradnje. Bez obzira da vlastite ambicije, želje, stavove i mišljenja, isti ciljevi nas moraju ujediniti a ne dovoditi do razdora i razdvajanja.
