Proces starosti, briga o starima, život starijih i način na koji se treba brinuti o njima, važan je dio naše svakodnevice i o tome treba pomnije voditi računa.
Domovi za umirovljenike, udruge umirovljenika i gerontološki centri nisu i ne predstavljaju kraj života. Oni su tu koji vode brigu o “normalnom” starenju i promociji vrijednosti prema vanjskom društvu i traže rješenja kako pomoći starijima u svojoj lokalnoj zajednici i to im uistinu i pružiti.
Briga za starije postaje sve većim prioritetom u našemu društvu svih doba. No da bismo mogli ispravno djelovati i da bismo mogli promijeniti već neke ustaljenje krive predodžbe o starenju i starosti valja imati na umu kako su promjene kod odraslih jednostavno tu i prirodnim procesom stvorene ali nikako ne zaslužuu tretman koji im društvo nameće.Senilnost i starost nisu nužno u vezi. Čak i da jesu nikada ne okrećite glavu.
Promjene koje se kod starijih javljaju su sljedeće:
Psihološke promjene. Kada osoba iz radnog odnosa odlazi u mirovinu, počinje se osjećati manje vrijednom, manje pridonosi obitelji na materijalnom planu, mlađe generacije postaju još važnije, javlja se usamljenost i povlačenje u sebe, a dolazi i do smanjenja socijalnih kontakata.Mi kao društvo to još više potičemo. Odmažemo im umjesto da ima pomognemo.
Socijalne promjene su vrlo značajne. U prvom redu to je i smanjenje prihoda, što u našim uvjetima često znači i oskudnost, pa i siromaštvo. Starija osoba često zavisi od pomoći svojih bližnjih, ako ih ima, ili društva, ako ih nema. Usamljenost je sve češća i veća.Javljaju se i depresije, otuđenost, dodatne bolesti. Kao takvi često i sami, mnogoputa su i žrtve nasilja, zlostavljanja, krađa.
Velike su promjene i na zdravstvenom planu. Starija osoba često ima nekoliko kroničnih oboljenja, poput povišenog krvnog tlaka, šećerne bolesti, smetnji sa srcem…, koje traže još veću kontrolu nego ranije. A tu je često i povećani broj lijekova, koje s jedne strane treba kontrolirati i dobro uravnotežiti, a s druge strane predstavljaju materijalno opterećenje već osiromašenog obiteljskog budžeta, ali i zdravstvenih fondova.
Mnogo je toga što neide sretnom rukom pod ruku jedne starije osobe. Koliko smo puta već prožvakali ove teme no još ćemo to činiti dok ne osvjestimo makar pokoju osobu da treba djelovati u svojoj lokalnoj zajednici.
Što je ključno za buđenje socijalnog blagostanja u Hrvatskoj? Što je važno za kvalitetan i dostojanstven život starijih osoba?
Kad politika zakazuje tada jedino preostaje dobra volja građana i njihove udruge. Naime, mnogi stariji su ovisni o pomoći. Pa čak i kada nisu svakako ju trebaju u raznim oblicima podrške. Prije svega kako bi se omogućio starijima što duži boravak u svom domu i manji odlazak u institucionalne domove.
Ono najvažnije su ipak suradnja mladih sa starijima i njihov doprinos. Mladi trebaju pomagati starijima. Mlade treba sustavno uključivati u živote starijih osoba. Od vrtićke do zrelije dobi. Mladi trebaju pomagati u svim aktivnostima starijih pogotovo kada su u pitanju bake, djedovi, nemoćne i bolesne osobe. Osobe u kući ili u domovima za starije osobe. Pomoć u obliku povremenih susreta u domovima za starije, razgovora, podrške, šetnje, kućanskim poslovima, odlazak u trgovinu, kod liječnika, pripomoći i u materijalim dobrima, hranom, prijevozom, izletima…Sve je to ono što spada pod normalno ljudsko brižništvo i što smo dužni ali iz srca činiti jedni drugima.To je svrha čovjekova postojanja.
Mladi i stariji trebaju sudjelovati u razvoju društva zajedno i to više nego ikada.Smanjimo međugeneracijski jaz.
NE ZANEMARUJTE LJUDSKE DUŠE VAŠE KRVI ALI I BOLESNE I NEMOĆNE KOJE VAM MOGU BITI PUTOKAZ VELIKOGA DUHOVNOG RASTA I RAZVOJA U VAŠIM ŽIVOTIMA. NE ČEKAJTE DA I VI OSTANETE SAMI JEDNOG DANA.
SOCIOLOGINJA, SANDRA VUKUŠIĆ
