“Sreća se nalazi u svemu. Treba je samo znati izdvojiti.” Konfucije
Jesen se udomaćila. Spremili smo drva. Očistili dimnjak. Spremili jabuke, ispekli pekmez od šljiva i skuhali šalšu. Grožđe s brajde jedemo svakodnevno i pojest ćemo ga prije mrazova, a ostat će i vrapcima. Po vrtu ima još zelenih paradajza koji polako dobivaju boju. Ima i malih cherry rajčica i malih papričica. A raste i još jedan kasni patliđan. Na odrezanim glavicama kelja rastu novi izdanci tako da će biti kelja za cušpajz u studenom. Sve je hladnije, pogotovo noću, i uskoro ćemo početi ložiti ako ovako nastavi.
Treba oprat i pospremit ljetnu robu i počet izvlačit zimsku. Imam nekoliko vrečica nenošene robe koju trebam odnijet u HM i zamijenit za popuste. Dat ću ih kćerima jer meni, otkad ne idem svakodnevno na posao, treba sve manje robe. Što je najinteresantnije, volim nositi jednu te istu kombinaciju u kojoj se osjećam ugodno i nemam potrebe za bilo kakvim šopingiranjem. Traperice, trenirka, udobne, malo duže majice, tenisice i mokasinke… i to je to. Haljine izvlačim samo za plesne nastupe. Zadnji put je to bilo na manifestaciji u povodu Međunarodnog dana starijih osoba održanog 1.10.2018. na Štrosmajerovom trgu u Zagrebu. Lijepo vrijeme, dobra atmosfera i raspoloženi penzići plesali su i pjevali zabavljajući iznenađene turiste, prolaznike namjernike i sami sebe. Za osobe treće životne dobi ima jako puno programa i samo treba izabrati nešto što nas zanima i krenuti.
Ja sam još uvijek u dobroj fizičkoj kondiciji. Ništa me ne boli i neka tako ostane što dulje. Stoga vam danas iznosim jedan primjer kako pozitivan stav o bolesti i njenom prevladavanju donosi dobre rezultate. Osobi iz mog bliskog životnog kruga, na rutinskoj kontroli ultrazvuka dojki otkrivene su tvorbe za koje se pokazalo da su maligne te je već nakon nekoliko tjedana uslijedila operacija. Sve je prošlo vrlo dobro i nakon desetak dana od operacije gospođa je otputovala na tjedan dana na more na oporavak. Kupala se rano ujutro, šetala kasno popodne. Mjesec dana nakon operacije pozvana je na konzultacije o daljnjem nastavku liječenja. Pretpostavljali smo da joj slijede kemoterapije. Na sam spomen tog termina svima nam se naježi koža od pretpostavki o mogućim mučninama, slabosti, nemoći… Nakon prvotnog šoka, kad je saznala da je nastavak liječenja kemoterapija, prihvatila je sve postupke koji su joj preporučeni i sve je i dalje prošlo prilično dobro. Uvjerenje njenih liječnica da je ona, unatoč dobi preko sedamdeset godina, dobar kandidat za novu vrstu kemoterapije pokazlo se ispravnim. Jedna od liječnica koja ju je primila rekla joj je da se ništa ne brine jer će se one u narednih pet godina puno družiti.
Dakle, idući na konzultacije mislila je kako ide po smrtnu presudu, a vraćajući se vlakom kući veselila se tome kako je dobila pet godina odgode. I taj njen pozitivan stav opet pridonosi da sve lakše podnosi. Na kemoterapije odlazi i vraća se sama . Vlakom. I stoji u vlaku. Jer je tako cijeli život putovala. Tri mjeseca nakon operacije i u tijeku kemoterapija bila je još jednom na moru . Strogo se čuvala sunca, ali plivala je i šetala u sjeni borova. Nakon povratka krenula je na svoje vježbe aerobika na koje je išla i prije operacije. Ponekad je umorna, ponekad loše spava, ponekad je napadnu crne misli… Ali tko od nas nema takvih problema?
Sve sam vam to ispričala jer je ova gospođa potvrdila moja stajališta o tome koliko je važno biti pozitivan i prihvatiti sve što nas zadesi u životu. Tako je sve puno jednostavnije.
Uživaj u sitnicama, mnogo ih je. Nepoznat autor
Kakva su vaša iskustva?
Dubravka Prlić, Treća dob
