Kažu: Da nestane pčela, bili bismo gladni. A pčele nestaju: u 30 godina Europa je izgubila oko četvrtinu pčelinjih kolonija.
Svojedobno je Albert Einstein izjavio: “Kad bi pčele nestale s površine Zemlje, čovječanstvo bi imalo još samo četiri godine života.” A već nekoliko godina čovječanstvu se događa točno to. I dok je globalna akcija za njihovo očuvanje u domeni politike, aktivizma i znanosti, što običan čovjek može učiniti u svijetu u kojem nestaju pčele?
Svi koji se bave pčelama, kaže norveška književnica Maja Lunde, znaju da pravi novac nije u medu. Pravi je novac u oprašivanju. Poljoprivreda bez pčela nema šanse. Kilometri i kilometri procvalih badema ili grmova borovnica ne vrijede ništa bez pčela koje prenose pelud s cvijeta na cvijet. Pčele mogu prevaliti više kilometara dnevno. Na novom teritoriju ispočetka su stidljive, uglavnom se zadržavaju unutra, kod kuće, u košnici. Zatim odlaze na kratke letove, provjeravaju situaciju, upoznaju okoliš. I malo-pomalo njihova putovanja postaju sve duža. Dvije i pol pčele po kvadratnome metru dobro je oprašivanje. No, nema li pčela, cvjetovi su beskorisni, dugoročno bezvrijedni. Cvijeće uvene ne donijevši plod,prenosi jutarnjihr.
Zamislite sad svijet bez krušaka, jabuka, višanja, trešnji, lubenica, krastavaca, jagoda, breskvi… Bez orašastih plodova ili, recimo, kave. Pčele ne oprašuju glavne prehrambene žitarice kojima se hrani većina čovječanstva, ali oprašuju oko tri četvrtine biljaka koje ljudima služe za prehranu. Pčele i ljudi surađuju više od 9000 godina i da nestane pčela, bili bismo gladni. A pčele nestaju, najviše medarice: u nešto više od trideset godina Europa je izgubila oko četvrtinu pčelinjih kolonija, u Sjedinjenim Američkim Državama, također u otprilike trideset godina, broj košnica koje proizvode med prepolovio se, saznajem na stranicama Pčelarstva Radošević.
Ono što ljudi pojedinačno mogu učiniti, osim da se bore politički i aktivističk za očuvanje pčela kako bi se očuvao život, jest u prvom redu uzgajanje pčela po gradovima. O tome sada piše i CNN, a ta je pojava već godinama poznata i u Hrvatskoj. Čak u nekim krajevima pčelarstvo može ispasti i intenzivnije u urbanim nego u ruralnim područjima. Vijetnam, primjerice, jedan je od najvećih izvoznika meda u Aziji, no tamošnji proizvođači meda također imaju problema s pčelama.
Danas u svijetu o pčelama ovisi proizvodnja hrane i pokazalo se da je jedini način da to očuvamo, kao i prirodu, da zabranimo najgore i najštetnije vrste pesticida, da pčele zaštićujemo tako da im štitimo okoliš, te da radimo na obnavljanju ekološke poljoprivrede.
Čuvajte naše pčele.
