Umirovljenje- početak novog, zanimljivijeg života

Obično, umirovljenje predstavlja presudan trenutak u percepciji starosti, kako društva tako i pojedinca. Samim prelaskom u mirovinu osoba ne gubi sve one sposobnosti i tjelesne funkcije koje je imala. Stariji ljudi nisu nužno i bolesni te današnja medicina i dostupnost zdravstvenih usluga, uspješno liječe i preveniraju mnoge bolesti. Jednostavna plemenska i ruralna društva ga ne poznaju, pa ljudi rade dok mogu i ono što mogu. Sasvim drugačije stoje stvari u ”civiliziranim” društvima. Umirovljenje u zrelim godinama ili mlađoj starosti a samo iznimno u srednoj starosti, „blagoslov“ je za one ljude koji svoj posao nisu voljeli ili su ga osjećali kao breme. Ako pritom imaju neke hobije, umirovljenje može biti početak i novog zanimljivijeg života. Napokon se mogu baviti nekom djelatnošću za koju ranije nisu imali slobodnog vremena, odlaziti u kazalište , koncerte, ponovno čitati knjige.

Odlazak u mirovinu međutim može biti i bolno iskustvo za starije osobe koje su voljele svoj posao, naročito za uspješne koji su u njemu nalazili sadržaj i smisao života. Za njih je umirovljenje velika frustracija, jedna od najintenzivnijih u životu koje može dovesti do potištenosti i dugotrajne depresije a ponekad i do pada duševnih funkcija. Jedino efikasna protu sredstva su honorarni rad, ”rad na crno” putovanja ili bavljenje potomcima. Od velike pomoći mogu biti i tzv. grupe za samopomoć, organizirane skupine starijih osoba gdje mogu izmjenjivati iskustva, razgovarati i pružati jedni drugima emocionalnu potporu, organizirati izlete i slično. Stupanj društveno ekonomskog razvoja u cjelini, trend stalnog poboljšanja životnih i radnih uvjeta, povećanje nivoa životnog standarda, razvojem nauke i tehnike stvaraju se uvjeti za unapređenje zdravstvene zaštite ljudi što se pozitivno reflektira na produženje prosječnog životnog vijeka.

Postoji proces prilagodbe na mirovinu koji omogućava starijim osobama da se lakše nose pri samom ulasku u umirovljenje. Jedan od faktora je proces uključenost u slobodne aktivnosti prije umirovljenja i održanje tih aktivnosti tijekom mirovine, povoljno se odražava, kako na prilagodbu, tako i na psihičku dobrobit u mirovini. Isto tako, dobro je proširiti svoje interese i pronaći smisao u različitim hobijima, povezati se s ljudima različite dobi, kulture, interesa, naučiti nove vještine, uključiti se u projekte za koje osoba nije imala vremena dok je bila zaposlena te razmotriti i mogućnost volontiranja kako bi ulazak u mirovinu bilo što manje bolnije iskustvo.