Nije rijetkost da manjina maltretira većinu, što više, to je jedna od glavnih odlika suvremene demokracije u kojoj i sami živimo. Nije dakle rijetkost da politička opcija sa potporom i od samo desetak ili neznatno više postotaka od ukupnog broja birača u konačnici na pladnju dobije apsolutnu vlast, a to znači i apsolutno pravo da u „naše ime“ i uglavnom „za svoj račun“ rade što god ih je volja, dakako uz uporno naglašavanje kako za tako nešto imaju legitimitet.
I tako dolazimo do našeg već opjevanog Stožera CZ koji se sa svojim mjerama zaštite od COVID-19 već toliko proslavio da mu već odavno više nitko i ništa ne vjeruje. Za razumjeti je da na početku pandemije nije bilo moguće znati sve ono što se od koroni zna danas, no neki su iznimno važni podaci o zarazi od prvog dana ostali isti, dakle bili su poznati od početka pandemije. Ono što je najvažnije u ranim saznanjima je da je zaraza koronavirusom predstavljala veću opasnost pa sve do životne ugroze tek za stariju populaciju, posebno onu sa više kroničnih bolesti. Podatak o životno ugroženoj skupini koja je u ukupnoj populaciji zastupljena sa 0,1% je zapravo ključni podatak koji je trebao biti glavna vodilja Stožeru za sve poduzete mjere, no iz nekog nepoznatog razloga nije. Ako navedenoj skupini životno ugroženih pridodamo daljnjih 1% populacije koja je obzirom na starost i prateći komorbiditet u relativno opasnoj zoni dolazimo do logičnog zaključka što je trebalo raditi od početka pandemije.
Špika: Vlada i Stožer protiv logike
Da su se mjere zaštite od početka pandemije provedene na 1% populacije koja jedino i može biti ozbiljnije ugrožena zarazom koronavirusom, što podrazumijeva izolaciju od ostataka populacije na određeni rok, a svi ostali normalno funkcionirali do sada bi Hrvatska već stekla kolektivni imunitet (tzv. imunitet krda) jer bi se virus brzo proširio kroz populaciju od koje njih preko 90% ne bi ni znali da su bili zaraženih, daljnjih 5% uz tek neznatne simptome a ostatak od nekoliko postotaka uz tek blaže do srednjih simptoma uz tek povišenu temperaturu, ali u pravilu bez potrebe za hospitalizacijom.
Dakle umjesto da se Hrvatska obrana od korone bazirala na obrani ugrožene populacije naš se Stožer odlučio baviti sa onih 99% i svojim mjerama uspio poprilično narušiti sve što se stiglo, gospodarske aktivnosti najviše, što je dovelo i do ozbiljnog pada BDP-a i gurnulo Hrvatsku u recesiju. Nove mjere koje se ovih dana najavljuju neće doslovno ništa bitno primijeniti jer se već nekoliko mjeseci virus potpuno slobodno odnosno nekontrolirano širi među populacijom sa potpuno nepredvidljivim ishodom u konačnom broju smrtnih slučajeva koji se budu pripisivali koroni.
Nove su mjere dakle isključivo političke prirode i služe samo kako bi se stekao privid da se nešto radi i time kupilo vrijeme do dolaska cjepiva, a cijepljenjem građana na koncu i okončala priča o COVID-19 koja nas zaokuplja gotovo cijelu 2020. godinu.
Milivoj Špika, BUZ
