U povodu 85. obljetnice postojanja i djelovanja Udruge Posmrtna pripomoć u suradnji s Institutom društvenih znanosti Ivo Pilar, Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Udrugom posmrtna pripomoć održan je od 14.-16. rujna 2016. u Klovićevim dvorima znanstveno – stručni skup „Čovjek i smrt“ te otvorena izložba “Put u vječnost”.
Svoj doprinos znanstveno-stručnom skupu Čovjek i smrt dali su mnogi sveučilišni nastavnici raznih Sveučilišta.”Sretni su oni koji mogu umrijeti u krugu svojih bližnjih”, posebno je istaknuo prof. dr.sc. Ivan Markešić.
Još davne 1975. godine, Ivan Ilič govorio da je smrt neporažena. (Ivan Illich, Medical Nemesis: The Expropriation of Health, London: Calder and Bryers, 1975) Smrt se s pravom može nazvati neprijateljem svih ljudi. Stoga imamo razloga bojati se smrti i nije neobično što većina ljudi pazi da prerano ne izgubi život. (1. Korinćanima 15:26)No zbog lažnih vjerskih učenja i praznovjerja mnogi se pretjerano boje smrti. Biblija kaže da su takvi ljudi “cijeli život (…) podložni ropstvu” (Hebrejima 2:15). Ako spoznamo istinu o tome što se s čovjekom događa nakon što umre, oslobodit ćemo se morbidnog straha od smrti, koji nas može lišiti radosti (Ivan 8:32).
“U mnogim priručnicima naći ćemo rečenicu da su „umiranje i smrt sastavni dio čovjekova života“, da smrt nije samo medicinski, prirodni, biološki ili antropološki “fenomen”, nego je ona mnogo više socijalni fenomen koji se isprepliće „sa svim čovjekovim segmentima: osobnim, obiteljskim, etičkim, religijskim, političkim, ekonomskim, pravnim, itd.“ (Markešić, I./Dopša, S., 2013)
“Mnogi će reći da je prava sreća umrijeti prirodnom smrću u vlastitoj kući, u vlastitome krevetu, s pripremljenim ukopnim ruhom, okruženi prijateljima i članovima obitelji. I ne samo reći, nego i zaželjeti. Posebno oni koji su duže vrijeme bili hospitalizirani i koji „znaju“ što znači ležati u bolničkome krevetu. No, takvu «sreću» umiranja kod kuće nemaju mnogi. Umrijeti kod kuće postalo je prava rijetkost. U današnjemu vremenu ljudi umiru u staračkim domovima i bolnicama, okruženi profesionalnim osobljem i suvremenom tehnologijom, daleko od očiju i skrbi najbližih, bez ikoga svoga kome bi mogli kazati svoju patnju i strahove. Osim toga, ne umire se više jer je došao prirodni kraj, nego zbog neprirodnih procesa: zbog raka, infarkta, moždanog udara itd., čime je medikalizirana i dizajnira smrt u potpunosti potisnula prirodnu smrt.” (Markešić/Dopša, 2013)
U emisiji Mir i dobro možete pogledati dio znanstvenog skupa “Čovjek i smrt” te izložbu “Put u vječnost” klikom na link:
