Pad dionica mogao bi izazvati slabljenje, pa i gubitke mirovinskih fondova. Tko će odgovarati?
Kakve veze ima Agrokor s obveznim mirovinskim fondovima? Ima, jer se većina doprinosa za drugi mirovinski stup ulaže u hrvatske državne obveznice, nešto manje u hrvatske dionice, a najmanje u inozemne. Međutim, svakom „štediši” u drugom stupu treba biti jasno da u slučaju lošeg poslovanja ili propasti mirovinskog fonda, država ne daje nikakvo jamstvo, već se članovi namiruju iz temeljnog kapitala i jamstvenog pologa obveznog mirovinskog društva. A to znači, ako propadne fond, propala je i mirovina, jer, naglasimo to opet, riječ je o (prinudnoj) privatnoj štednji za starost, kojom, bez ikakvog prava na utjecaj ili odlučivanje, odlučuju četiri (inozemne) banke.
Te banke za svoj posao investiranja i obrtanja vašeg novca dobivaju visoku naknadu i različite bonuse, a država ima visok tranzicijski trošak od 1,7 posto BDP-a godišnje. Na stranu to što se takvim troškom produbljuje prekomjerni deficit, već hajdemo se upitati jesmo li ikada čuli u javnosti da su vaši mirovinski fondovi izgubili zbog pogrešnih ulaganja?
Iskustvo kaže, iako se o tome zapravo ne smije pisati u javnosti, da čak i kad ulažu u domaće dionice, najčešće je to radi pokrivanja gubitaka vlastitih portfelja pojedine banke. U Hrvatskoj je poznato desetak takvih primjera (npr. Magma, IGH, Ingra, Nexe, Luka Ploče, Centar banka, Credo banka), a dobar dio tih firmi je imao ozbiljne gubitke ili čak doživio stečaj.
Mirovinski fondovi su 2015., primjerice, uložili 300 milijuna kuna u 20 posto dionica Končara, i to u sekundu, telefonski, bez analize, kako je javno istupio ekonomski stručnjak, a današnji ministar državne imovine Goran Marić. Postavio je ovakva pitanja: „Pitam se tko je dogovorio cijenu? Tko je dogovorio uvjete? Tko je dogovorio kupca? S kim se dogovarala ta transakcija? Na burzi? Kako je moguće, ako je na burzi, da onda četiri mirovinska fonda kupe baš podjednako po istoj cijeni isti paket? Pa baš me zanima tko je dogovarao takve transakcije i zbog čega. I je l’ se moglo dobiti možda umjesto 300 milijuna 500 milijuna kuna? Je. Možda se moglo za 30 dana dobiti i više?”, rekao je tadašnji HDZ-ov zastupnik Goran Marić i nije dobio javni odgovor.
Danas se zna da su četiri mirovinska fonda vlasnici 25,4 posto dionica Leda, koje su ovih dana na Zagrebačkoj burzi pale i do petnaestak posto. Osim Agrokora, drugi većinski vlasnik Leda su razne banke, pa je iz svega jasno da mirovinski fondovi gube. Što su radili njihovi analitički odjeli?
O mogućem pucanju Agrokora javnost nagađa godinama, a već mjesecima o tome govore i blagajnice u Konzumu. Iako bi svaki ozbiljan investitor prije kupnje dionica neke kompanije pokrenuo sve mehanizme provjere, naši mi- rovinci naučili su živjeti lagodan život uz kamatarenje države. Pet milijardi kuna godišnje dobiju od države (5 posto mirovinskih doprinosa), pa onda taj isti iznos posude natrag državi uz kamatu od 5 do 6 posto.
Priča se preokrenula. Agrokor će u nekom obliku preživjeti. I firme koje ga čine. Međutim, u cijeloj priči glasno treba postaviti pitanje – zašto i koliko su do sada izgubili bankari iz mirovinskih fondova, i koliko će zbog toga biti manje mirovine štedišama?
Jasna A. Petrović
