Proces starenja je fiziološki, individualan proces koji kod ljudi napreduje različitom brzinom, što znači da svaki čovjek drugačije stari. Nije lako odrediti životnu, dobnu granicu od koje se sa sigurnošću može odgovoriti kada u čovjeka nastupa starost. Starenje i starost se jasno razlikuju i dok starenje predstavlja progresivni stalan i postupan proces smanjenja strukture i funkcije organa i organskih sustava, sama starost predstavlja određeno životno razdoblje povezano s kronološkom dobi.
Promjene mogu, prema naravi, biti:
Biološke: usporavanje i opadanje u funkcijama organizma tijekom vremena,
Psihološke: promjene u psihičkim funkcijama i prilagodba ličnosti na starenje,
Socijalne: promjene u odnosu pojedinca koji stari i društva u kojem živi
Opisanom procesu primarnog, fiziološkog starenja doprinosi i tzv. sekundarno starenje, koje se odnosi na patološke promjene i opadanje s godinama koje je posljedica vanjskih čimbenika, uključujući bolest, okolišne utjecaje i ponašanje.
Iako Pjesnik kaže da mu je „mučno biti star, a tako mlad..“, čini se da mogućnost utjecanja na biološku dob, unatoč kronološkoj, zapravo otvara mnoge mogućnosti. Ne postoji dakle istovjetnost biološke i kronološke starosti, već je ona uvjetovana genotipskom i tjelesnom osobnošću pojedinog čovjeka, a izražava se u različitim životnim razdobljima. Zbog toga sam proces starenja započinje od začeća i traje do smrti. Zato je moguće biti star, a ipak još mlad.
S fiziološkog gledišta, starenje se može opisati kao progresivno suženje homeostatične rezerve svakog pojedinog organskog sustava. To suženje, ili tzv. homeostenoza, evidentno je ulaskom u treću životnu dekadu, postupno je i progresivno, mada se stopa i razmjeri toga opadanja razlikuju. Opadanje pojedinog organskog sustava odvija se u principu i naizgled neovisno od promjena u drugim organskim sustavima, a na njega utječu:
– prehrana
– osobne navike (osobni životni stil)
– okolina
– genetski čimbenici
Iz tih činjenica proizlazi nekoliko važnih principa:
1.) kako stare, pojedinci se sve više razlikuju opovrgavajući tako stereotipe starenja
2.) naglo pogoršanje funkcije u bilo kojem sustavu ili organu uvijek je prouzročeno bolešću, a ne „normalnim starenjem“
3.) „normalno starenje“ se može usporiti modificiranjem rizičnih čimbenika za kronične nezarazne bolesti (visoki tlak, pušenje, sjedeći način života..)
4.) „zdrava starost“ nije neostvariva
Zaista, osim u slučaju bolesti, opadanje homeostatične rezerve ne prouzrokuje nikakve simptome i nameće malo ograničenja na aktivnosti svakodnevnog života, bez obzira na godine starosti.
Prema opće prihvaćenim demografskim kriterijima odnosno klasifikaciji Ujedinjenih naroda, kao početak starije dobi uzima se dobna granica od 65 godina. Prema kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije starost dijelimo na raniju (65 do 74 godine), srednju (75 – 84 godine) i duboku starost (85 i više godina).
MUDRE IZREKE O MLADOSTI I STAROSTI
Osnovni uzroci starenja populacije posljedica su međudjelovanja više različitih faktora. Negativan prirodni prirast dovodi do smanjenja broja mladih ljudi u populaciji i do povećanja proporcije starih. Viši životni standard, postojanje mjera prevencije bolesti i iznemoglosti te napredak medicinske tehnologije doprinose liječenju bolesti i smanjenju smrtnosti, čime utječu na produženje životnog vijeka stanovništva, što također dovodi do relativnog povećanja udjela starijih u populaciji.
Hrvatski građani u posljednjih su 60-tak godina „stariji“ za čak 11 godina. Prosječni stanovnik Hrvatske prema Popisu 2011. godine ima 41,7 godina, Hrvatska se svrstala među zemlje duboke starosti! Udio stanovnika starijih od 65 godina prvi je puta nadmašio udio djece do 14 godina. Svaka 5 žena u HR starija je od 65 god., te ih ima 144.722 više nego djevojčica mlađih od 14 godina.
Prema opće prihvaćenim demografskim kriterijima odnosno klasifikaciji Ujedinjenih naroda, kao početak starije dobi uzima se dobna granica od 65 godina. Prema kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije starost dijelimo na raniju (65 do 74 godine), srednju (75 – 84 godine) i duboku starost (85 i više godina).
Međutim, osvrnemo li se na bračne odnose, osamostaljivanje djece, odlazak u mirovinu, supružnici više vremena provode zajedno, više se oslanjaju jedan na drugoga. Onaj zdraviji preuzima brigu na sebe,te prilagođavaju uloge -ravnopravniji, nestaje tradicionalna podjela kućnih poslova na muške i ženske –tko može, taj radi. Ako su bračni odnosi dobri -prevladava osjećaj prijateljstva i iskrenosti, poštovanja i ljubavi. Suprotno vjerovanjima, mnogi ljudi u sedamdesetim i osamdesetim godinama ostaju spolno aktivni.Stariji ljudi koji žive u braku jesu sretniji, zdraviji i žive duže od razvedenih ili udovaca iste dobi.
Djeca su najvažniji izvor socijalne podrške. Emocionalna podrška starijim roditeljima znači mnogo više od financijske podrške. Kad treba, osobnu njegu i pomoć najčešće pružaju žene u obitelji: supruga, kćer, snaha. Muškarci obično pomažu u nabavci, prijevozu, financijski. Veća je vjerojatnost za starije ljude bez djece da će živjeti sami ili u ustanovi. Sve je učestalija pojava da o starim roditeljima skrbe stara djeca (npr. roditelj 85, dijete 65).
Starost i bolest nisu povezani – mada ih se često „trpa“ u isti koš
