Očarana Slavonijom
Slavonijo draga, ljubavi moja,
očarala me pitoma ljepota tvoja;
sunce što se iznad žita rađa
rumena voćka od meda slađa,
vjetar što lako poljima vrluda,
vrijedni ljudi što sreću se svuda.
Ničeg nema ljepšeg i ništa nije bolje
no jutrom ranim šetati kroz polje;
suncokret tada pozdrave šalje
Suncu što nebom plovi dalje;
zapadu žuri kao da hvata mrak
dok miris sijena ispunjava zrak.
Rijeka lagano ravnicom teče,
a bećar čeka da padne veče;
Šokici će lijepoj pod prozor poć’
o ljubavi šaputati dugo u noć.
Samo će mjesec svjedokom biti
kako će se oni nježno ljubiti.
Slavonijo draga, voljena moja,
osvojila mi srce ljepota tvoja.
Silva Filipović, Osijek
