15 siječnja, 2018
Jeste li znali da je na Islandu više od 50 posto starijih od 64 godine radno aktivno? Ta zemlja, ako je suditi po statističkim podacima, ponajviše brine o položaju populacije u zlatnoj dobi na tržištu rada, a slijede je Japan, Novi Zeland, SAD, Norveška, Australija, Kanada…
Nas na tom popisu, već ste i sami zaključili, nema. Hrvatska se, posebice nakon gospodarske krize, bori s nezaposlenošću općenito, te se većina mjera vezanih uz tržište rada veže uz zapošljavanje mladih koji i unatoč tim mjerama iz mjeseca u mjesec napuštaju svoje domove i odlaze po posao u inozemstvu. U toj politici usmjerenoj na demografsku obnovu, starija populacija gotovo da je izgubila svog predstavnika u izvršnim vlastima.
A hrvatska istina je, moramo se složiti, dobna diskriminacija na tržištu rada. Velik broj poslodavaca već u oglasu ograničava dob budućeg zaposlenika. Ako niste znali, adresa na koju se trebate obratiti ukoliko ste se i sami suočili s ovakvom vrstom diskriminacije jest ona pučkog pravobranitelja. Pučki pravobranitelj, naime, jednom godišnje pred Hrvatskim saborom podnosi izvješće, kojim, među ostalim, iznosi podatak o broju pritužbi građana zbog dobne diskriminacije. Primjerice, 2013. godinu obilježio je velik porast takvih pritužbi. Sve to barem donekle utječe na otvaranje ove teme u javnom medijskom prostoru. To, naravno nije dovoljno i često ne vodi konkretnim rješenjima.
Ipak, ponekad je dokazivanje diskriminacije lakše zbog pisanog traga, pa je tako iste te 2013. godine Hrvatska dobila prvu pravomoćnu presudu o dobnoj diskriminaciji. Naime, tada je okončana parnica u kojoj je tužitelju dosuđena naknada štete zbog diskriminacije pri zapošljavanju po osnovi dobi, jer mu je pisanim putem priopćeno da je za posao prestar.