Nikad nismo dobili pravu brojku izlaska naših umirovljenika na izbore. Nemamo ni jasnu sliku o njihovim preferencijalima. Koliko je zastupnika iz umirovljeničkih redova u Saboru, gradskim i općinskim skupštinama? Ukupno je riječ o 7000 osoba, a iz umirovljeničkih krugova ih je uključeno možda 250-300, ako ne i manje. Istodobno znamo da je naših umirovljenika više od 1,24 milijuna, što znači jedna trećina svih onih koji imaju pravo glasa. To bi brojčano mogla biti istinska društvena (i politička) snaga spremna za šire uključivanje u društvene tokove te neophodne i očekivane promjene u društvu. Vrlo je upitno imaju li umirovljenici doista tu dimenziju.
Generacijski rasjed i utjecaj na izbore
Zašto postavljamo to pitanje. Ponukani smo generacijskim rasjedom u Njemačkoj, gdje ispada da su umirovljenici najzaslužniji za nedavni izbor nove njemačke vlade. Naime, od 60,4 milijuna građana Njemačke s pravom glasanja, 38,2 posto (ili 23 milijuna birača) čine osobe koje su starije od 60 godina. Birača mlađih od 30 godina registrirano je samo 8,7 milijuna ili 14,4 posto. Izlazak na birališta bio je visok – 76,6 posto, što je pretpostavka da su umirovljenici pohrlili u velikom broju na izborna mjesta i bitno utjecali na konačan ishod..
Već ti brojevi ukazuju na nepovoljnu demografsku sliku
unutar Europske unije. Riječ je, zapravo, o nezaustavljivom civilizacijskom trendu na sjevernoj polutki, koja stvara potpuno novo ekonomsko i političko okruženje. Jedna od njegovih karakteristika odnosi se na snažan porast poslova koji uključuju skrb za starije osobe. Zanimljivo je da je američki predsjednik Joe Biden upravo tu stavku stavio u plan razvoja infrastrukture, što potvrđuje ne samo trend, već ukazuje na ozbiljan nedostatak dosadašnje brige društva prema skrbi za umirovljenike i uopće starije ljude.
Vratimo se na Njemačku i nedavne izbore. Prvi put je glasovalo 2,8 milijuna glasača. Zanimljivo je da su oni glasali potpuno suprotno od najbrojnijeg biračkog tijela. Samo 11 posto mlađih od 25 godina glasovalo je tako za CSU/CDU, a 14 posto za SPD. Njihov najveći izbor bili su Zeleni, što se može objasniti velikom zabrinutošću za budućnost globalnog zatopljavanja. Dosta je glasova mladih otišlo i prema liberalima. Nasuprot tome, u dobnoj skupini starijih od 60 godina, samo 9 posto birača glasovalo je za Zelene, 8 posto za liberale, a 35 posto za SPD i 34 posto za CDU/CSU. Pokazalo se da umirovljenici uglavnom glasuju za stabilnost i vjerodostojnost, a vrlo su suzdršljivi prema novim, počesto, kako misle, opasnim eksperimentima Zelenih. Konačno, činjenioca da su dvije najveće grupacije (SPD i CDU/CSU) zajedno dobile 49,8 posto svih glasova, očito govori o njihovoj nespremnosti za ozbiljne promjene.
Generacijski rasjed je sve prisutniji. On ne postoji samo u Njemačkoj. Sigurno će doći do izražaja i u predstojećim izborima u Francuskoj i Italiji, koji se očekuju u narednom razdoblju. Opasnost društvenog i generacijskog rasjeda leži u činjenici da on ima potencijal kreirati ozbiljne društvene probleme. Upravo stoga nam nedostaju analize ponašanja naših mladih i starijih birača, kako bismo jasnije detektirali način promišljanja i pravce djelovanja kad je riječ o promjenama u društvu.
Demografija određuje mirovinski sustav
U posljednjih deset godina u Hrvatskoj broj stanovnika u radno aktivnoj dobi smanjio se, a broj starijih osoba od 60 godina povećao, dok je mlađih od 20 godina sve manje. Nažalost, hrvatsko stanovništvo je u stalnom raskoraku: više ljudi umire nego što se rađa; broj onih iznad 60 godina veći je od dijela stanovništva do 15 godina; ukupan broj osiguranika u HZMO je 1,604.453, a broj korisnika mirovine 1,236.848 osoba (podaci za kolovoz 2021). Istovremeno, prosječna mirovina u odnosu na prosječnu plaću iznosi ispod 36 posto i na samom je dnu unutar Europske unije.
Očigledno broj i struktura stanovništva u Hrvatskoj postaju sve izraženiji ograničavajući faktori privrednog razvoja? Činjenica da imamo neprekinuto relativno visoku stopu iseljavanja, ne samo u posljednjih 30 godina, što je javna pljuska kreatorima ekonomske politike, koji nisu znali (ili nisu htjeli) stvoriti preduvjete da se taj strukturni problem razriješi. Ako se iz temelja ne izmijeni odnos prema poremećenim demografskim (ne)prilikama nećemo imati potomaka ni budućnosti.
Taj svojevrsni paradoks govori o teškom povijesnom nasljeđu, u kojem je Hrvatska gubila, trajno ili u najboljim godinama života, svoje najpotentnije kadrove, zahvaljujući prije svega ratu i ratnim posljedicama, ali – još bolnije – trajnom iseljavanju. Ranije su to bili uglavnom neobrazovani i nekvalificirani kadrovi; sada se iseljavaju upravo obrazovani ljudi koji u širokom svijetu traže bolje uvjete za život i razvoj. Godinama se to iseljavanje svodilo pod sintagmu „na privremenom radu u inozemstvu“. Najnovija istraživanja pokazuju da to nije bilo samo privremeno, već se u mnogobrojnim slučajevima pretvara u stalno, posebice za drugu i treću generaciju iseljenika. Treći, svakako najbolniji i dugoročno s nesagledivim posljedicama, problem demografskog kolapsa odnosi se na trajnu neravnotežu između novorođenih stanovnika i smrtnosti.
Poremećaj ukupne demografske strukture
Šezdesetih godina prošlog stoljeća u gotovo svim europskim zemljama došlo je do velikog zaokreta u demografskim trendovima. On je, prije svega, obilježen stanovitim padom stope fertiliteta ispod razine reprodukcije, što je utjecalo na poremećaj ukupne demografske strukture. Glavni uzroci ove demografske recesije leže u promijenjenom odnosu mladih ljudi prema obitelji, povećanom zapošljavanju žena te kontroli rađanja djece.
Drugo važno pitanje, koje bitno utječe na privredna i socijalna kretanja u društvu odnosi se na demografsko starenje stanovništva. Upravo starenje stanovništva ima nepovoljne posljedice i šire implikacije na porast i smanjivanje broja stanovnika u radnoj dobi te na stupanj aktivnog stanovništva. Prema međunarodnoj klasifikaciji starim se stanovništvom smatra ono kod kojeg je udio osoba starijih od 65 godina veći od 7 posto. Prema posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku, u Hrvatskoj je taj udio na razini od 18,3 posto s time da je izraženiji kod osoba iznad 7o godina i kod žena.
