KOLIKA JE STVARNA DRUŠTVENA SNAGA UMIROVLJENIKA?

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email

ante_gavranovic

Nikad nismo dobili pravu brojku izlaska naših umirovljenika na izbore. Nemamo ni jasnu sliku o njihovim preferencijalima. Koliko je zastupnika iz umirovljeničkih redova u Saboru, gradskim i općinskim skupštinama? Ukupno je riječ o 7000 osoba, a iz umirovljeničkih krugova ih je uključeno možda 250-300, ako ne i manje. Istodobno znamo da je naših umirovljenika više od 1,24 milijuna, što znači jedna trećina svih onih koji imaju pravo glasa. To bi brojčano mogla biti istinska društvena (i politička) snaga spremna za šire uključivanje u društvene tokove te neophodne i očekivane promjene u društvu. Vrlo je upitno imaju li umirovljenici doista tu dimenziju.

Generacijski rasjed i utjecaj na izbore

Zašto postavljamo to pitanje. Ponukani smo generacijskim rasjedom u Njemačkoj, gdje ispada da su umirovljenici najzaslužniji za nedavni izbor nove njemačke vlade. Naime, od 60,4 milijuna građana Njemačke s pravom glasanja, 38,2 posto (ili 23 milijuna birača) čine osobe koje su starije od 60 godina. Birača mlađih od 30 godina registrirano je samo 8,7 milijuna ili 14,4 posto. Izlazak na birališta bio je visok – 76,6 posto, što je pretpostavka da su umirovljenici pohrlili u velikom broju na izborna mjesta i bitno utjecali na konačan ishod..

Već ti brojevi ukazuju na nepovoljnu demografsku sliku
unutar Europske unije. Riječ je, zapravo, o nezaustavljivom civilizacijskom trendu na sjevernoj polutki, koja stvara potpuno novo ekonomsko i političko okruženje. Jedna od njegovih karakteristika odnosi se na snažan porast poslova koji uključuju skrb za starije osobe. Zanimljivo je da je američki predsjednik Joe Biden upravo tu stavku stavio u plan razvoja infrastrukture, što potvrđuje ne samo trend, već ukazuje na ozbiljan nedostatak dosadašnje brige društva prema skrbi za umirovljenike i uopće starije ljude.

Vratimo se na Njemačku i nedavne izbore. Prvi put je glasovalo 2,8 milijuna glasača. Zanimljivo je da su oni glasali potpuno suprotno od najbrojnijeg biračkog tijela. Samo 11 posto mlađih od 25 godina glasovalo je tako za CSU/CDU, a 14 posto za SPD. Njihov najveći izbor bili su Zeleni, što se može objasniti velikom zabrinutošću za budućnost globalnog zatopljavanja. Dosta je glasova mladih otišlo i prema liberalima. Nasuprot tome, u dobnoj skupini starijih od 60 godina, samo 9 posto birača glasovalo je za Zelene, 8 posto za liberale, a 35 posto za SPD i 34 posto za CDU/CSU. Pokazalo se da umirovljenici uglavnom glasuju za stabilnost i vjerodostojnost, a vrlo su suzdršljivi prema novim, počesto, kako misle, opasnim eksperimentima Zelenih. Konačno, činjenioca da su dvije najveće grupacije (SPD i CDU/CSU) zajedno dobile 49,8 posto svih glasova, očito govori o njihovoj nespremnosti za ozbiljne promjene.

Generacijski rasjed je sve prisutniji. On ne postoji samo u Njemačkoj. Sigurno će doći do izražaja i u predstojećim izborima u Francuskoj i Italiji, koji se očekuju u narednom razdoblju. Opasnost društvenog i generacijskog rasjeda leži u činjenici da on ima potencijal kreirati ozbiljne društvene probleme. Upravo stoga nam nedostaju analize ponašanja naših mladih i starijih birača, kako bismo jasnije detektirali način promišljanja i pravce djelovanja kad je riječ o promjenama u društvu.

Demografija određuje mirovinski sustav

U posljednjih deset godina u Hrvatskoj broj stanovnika u radno aktivnoj dobi smanjio se, a broj starijih osoba od 60 godina povećao, dok je mlađih od 20 godina sve manje. Nažalost, hrvatsko stanovništvo je u stalnom raskoraku: više ljudi umire nego što se rađa; broj onih iznad 60 godina veći je od dijela stanovništva do 15 godina; ukupan broj osiguranika u HZMO je 1,604.453, a broj korisnika mirovine 1,236.848 osoba (podaci za kolovoz 2021). Istovremeno, prosječna mirovina u odnosu na prosječnu plaću iznosi ispod 36 posto i na samom je dnu unutar Europske unije.

 

 

Očigledno broj i struktura stanovništva u Hrvatskoj postaju sve izraženiji ograničavajući faktori privrednog razvoja? Činjenica da imamo neprekinuto relativno visoku stopu iseljavanja, ne samo u posljednjih 30 godina, što je javna pljuska kreatorima ekonomske politike, koji nisu znali (ili nisu htjeli) stvoriti preduvjete da se taj strukturni problem razriješi. Ako se iz temelja ne izmijeni odnos prema poremećenim demografskim (ne)prilikama nećemo imati potomaka ni budućnosti.

Taj svojevrsni paradoks govori o teškom povijesnom nasljeđu, u kojem je Hrvatska gubila, trajno ili u najboljim godinama života, svoje najpotentnije kadrove, zahvaljujući prije svega ratu i ratnim posljedicama, ali – još bolnije – trajnom iseljavanju. Ranije su to bili uglavnom neobrazovani i nekvalificirani kadrovi; sada se iseljavaju upravo obrazovani ljudi koji u širokom svijetu traže bolje uvjete za život i razvoj. Godinama se to iseljavanje svodilo pod sintagmu „na privremenom radu u inozemstvu“. Najnovija istraživanja pokazuju da to nije bilo samo privremeno, već se u mnogobrojnim slučajevima pretvara u stalno, posebice za drugu i treću generaciju iseljenika. Treći, svakako najbolniji i dugoročno s nesagledivim posljedicama, problem demografskog kolapsa odnosi se na trajnu neravnotežu između novorođenih stanovnika i smrtnosti.

Poremećaj ukupne demografske strukture

Šezdesetih godina prošlog stoljeća u gotovo svim europskim zemljama došlo je do velikog zaokreta u demografskim trendovima. On je, prije svega, obilježen stanovitim padom stope fertiliteta ispod razine reprodukcije, što je utjecalo na poremećaj ukupne demografske strukture. Glavni uzroci ove demografske recesije leže u promijenjenom odnosu mladih ljudi prema obitelji, povećanom zapošljavanju žena te kontroli rađanja djece.

Drugo važno pitanje, koje bitno utječe na privredna i socijalna kretanja u društvu odnosi se na demografsko starenje stanovništva. Upravo starenje stanovništva ima nepovoljne posljedice i šire implikacije na porast i smanjivanje broja stanovnika u radnoj dobi te na stupanj aktivnog stanovništva. Prema međunarodnoj klasifikaciji starim se stanovništvom smatra ono kod kojeg je udio osoba starijih od 65 godina veći od 7 posto. Prema posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku, u Hrvatskoj je taj udio na razini od 18,3 posto s time da je izraženiji kod osoba iznad 7o godina i kod žena.

 

ante_gavranovic

Piše Ante Gavranović

Nema tu velike filozofije. U prvi razred svih osnovnih škola u Hrvatskoj se 2021. godine, prema podacima Ministarstva znanosti i obrazovanja, upisalo nekoliko tisuća učenika/ca manje od prethodne godine. Pad broja prvašića događa se iz godine u godinu, a najbolji je podsjetnik na ukupno lošu demografsku sliku Hrvatske. Analize pokazuju kako je demografski deficit vjerojatno naš najvažniji, najteži i najdalekosežniji strukturni problem.

„Najveće siromaštvo Hrvatske danas se očituje u sve manjem broju rođenih. Sve manje djece, sve praznije škole, to je naše siromaštvo. Demografski deficit najteži je i najvažniji problem suvremene Hrvatske“ – ističe, uz demografske stručnjake, i nadbiskukup zagrebački, kardinal Josip Bozanić.

Ukratko, demografski trendovi vrlo su nepovoljni i, što je bitno, oni se stalno pogoršavaju pa Hrvatskoj prijeti ozbiljan demografski kolaps. Dobar dio Hrvatske već se nalazi u fazi demografskog izumiranja.

Zanemarena prostorna komponenta razvoja

Zbog potpunog zanemarivanja prostorne komponente razvoja sadašnji razmještaj stanovništva i njegove strukture za veliki dio Hrvatske predstavlja ograničavajući čimbenik privrednog razvoja. Sada se puno govori o regionalizaciji kao čarobnom štapiću izlaska iz teškoća u koje smo zapali. No, stručnjaci upozoravaju da promjene političko-teritorijalnog ustroja imaju smisla jedino ako se njima želi ostvariti drukčiji gospodarski razvoj Hrvatske u prostoru. U tom smislu ne vidimo neke ozbiljne naznake bilo kakvih strukturnih pomaka ili promjena. Očito, programi demografske obnove i razvoj nisu dali očekivane rezultate, kao ni programi nacionalne obiteljske politike. Hrvatska nema još ni danas jasnu migracijsku politiku. Odlazi nam najkvalitetnije stanovništvo u dobno-spolnom i obrazovnom pogledu. Ankete pokazuju da bi mnogi mladi stručnjaci željeli nastaviti karijeru u inozemstvu.

Može li se taj proces usporiti i kako? Neki zagovaraju uvoz radne snage koja nam nedostaje. Imamo i prve ozbiljnije primjere toga u praksi. No, jesmo li za takav zaokret spremni? U svakom slučaju, dosadašnja praksa pokazuje da nije ostvaren cilj da se kontroliranim ulaskom u Hrvatsku zapravo usmjerava dolazak onih koje mi trebamo.

Ograničavajući faktori razvoja

Postavlja se ključno pitanje: zašto su broj i struktura stanovništva u Hrvatskoj sve izraženiji ograničavajući faktori privrednog razvoja? „Posljedica je to izostajanja razvoja u prostoru“ – ističe se u studiji Hr- vatske gospodarske komore. „Hrvatska se, pojednostavnjeno rečeno, nije industrijalizirala u prostoru i stoga su na njezinu velikom prostoru izostali opći prateći razvojni učinci procesa industrijalizacije, bez obzira zovemo li suvremene razvojne procese postindustrijskim društvom ili višim fazama u procesu razvoja“.

Analize pokazuju da se Hrvatska zaista nije razvijala u prostoru, već je njen privredni razvoj u mnogome sveden na nekoliko velikih i srednjih gradova i na njihovo relativno usko okruženje. Činjenica je, međutim, da su demografski potencijali sve veći ograničavajući čimbenik daljnjeg razvoja, što će se povećavati svakim pristupom prostorne decentralizacije. Činjenica je, također, da za takav razvoj Hrvatska sada nema demografskih potencijala. Naime, sve je izraženiji manjak kvalificirane i stručne radne snage koja je godinama bila čvrsta okosnica hrvatskog gospodarstva.

Znatno teži, složeniji i urgentniji jesu problemi sve izrazitije oskudice radno sposobnog stanovništva i adekvatno kvalificirane radna snage. Hrvatskoj treba, kako to naglašavaju stručnjaci, novi široki društveni konsenzus s ciljem osposobljavanja što većeg broja građana za život u okruženju koje počiva na kompetitivnosti. To je put preživljavanja, a možda i napretka u novostvorenim društvenim i gospodarskim okvirima.

Hrvatski paradoks

Hrvatska je u mnogočemu vrlo zanimljiva i posebna zemlja. Recimo, broj stanovnika u svijetu stalno, čak rapidno raste; u Hrvatskoj se smanjuje, s naznakom stručnih prognoza i analiza da će do 2050. taj broj pasti na samo 3,5 milijuna stanovnika. U Hrvatskoj je upravo u tijeku novi popis i sve ukazuje ponovno na tu veliku boljku i trajnu opasnost hrvatskog naroda – broj stanovnika stalno se i neumitno smanjuje.

Hrvatski umirovljenici čine jednu trećinu biračkoga tijela, ali nemaju značajniju političku i društvenu ulogu. Pokazalo se da je Nacionalno vijeće jedina realna platforma za socijalni dijalog i, zapravo, jedino mjesto gdje umirovljeničke udruge, Matica i Sindikat, mogu argumentirano iznositi stanove, davati konkretne prijedloge, izražavati svoje neslaganje s predloženim zakonskim i drugim rješenjima. Iako se, možda s pravom, stječe utisak da je to samo formalno pravo, na neki način smokvin list za prikrivanja stvarnog stanja.

Ono što posebno zabrinjava jest okolnost da bi prema projekcijama stanovništva Hrvatska mogla već 2050. imati ukupno 13 posto manje stanovnika, pri čemu bi se populacija u dobi od 25 do 30 godina smanjila čak za 30 posto. Istodobno, znatno raste broj starijih od 59 godina koji se smatraju nisko aktivnim ili potpuno radno neaktivnim dijelom stanovništva.

Bilo bi zaista primjereno da se na nekom ozbiljnom skupu progovori o položaju umirovljenika i starijih osoba u našem društva, da se i na taj način pokuša podići svijest javnosti o raznim aspektima starenja. Naime, treba razbiti dosta prevladavajuće mišljenje kako su umirovljenici (samo) teret društva. Ta se društvena stigma uporno provlači kroz medije i istupe pojedinih političara, koji govore isključivo o izdvajanjima za mirovine iz Proračuna.

Taj svjetski demografski trend prisiljava i na drukčija razmišljanja o starijim osobama u svakom društvu, pa tako i u hrvatskom. Sve se više ističe kako starije osobe i umirovljenici nisu samo društveni trošak (i teret proračuna) kako ih se često doživaljava, pa i tretira, već ih se sve učestalije i razboritije tretira kao značajan gospodarski čimbenik s velikim potencijalom. To znači da se s puno više pozornosti treba ovaj dio stanovništva promatrati kao ozbiljan demografski i gospodarski izazov. Demografska i ekonomska istraživanja ukazala su na određene argumente koji se ne bi smjeli zanemarivati: starije osobe imaju određena financijska sredstva, imaju dosta vremena, žive duže i ima ih sve više. Starije osobe, koje najčešće u razvijenim društvima zovu seniorima, postaju stoga ciljna skupina budućnosti.(Hul)

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email
Povezane objave
napovoljnija invalidska kolica

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?