Dostupnost socijalnih prava i usluga za obitelji u općinama u ruralnim područjima Hrvatske

Socijalna prava i usluge važan su dio sustava socijalne skrbi u kojem se kroz različite zakonske okvire, mjere i aktivnosti nastoji pružiti zaštita i podrška pojedincima i obiteljima u situacijama suočavanja sa specifičnim rizicima poput bolesti, invaliditeta, starosti, smrti hranitelja obitelji, nezaposlenosti i siromaštva, stoji u znanstvenom radu Gordane Berc, Slavice Blažeka Kokorić i Ane Opačić, pravnog fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, koje je imalo za cilj utvrditi dostupnost socijalnih prava i usluga za  obitelji u  općinama u ruralnim područjima Hrvatske.

Obiteljima su u većoj mjeri dostupna socijalna prava u odnosu na socijalne usluge. U  najvećoj mjeri razvijena su  prava i usluge koje promovira središnja državna vlast.  Općine u  panonskoj regiji  kao najslabije razvijenoj imaju    najviše dostupna socijalna prava, a  najmanje dostupne socijalne usluge. Prava i  usluge su  dostupnije u općinama koje su bliže središtima županija. Što se tiče   standarda kvalitete socijalnih prava i usluga, stanovništvo je  zadovoljavajuće informirano i  uključeno u  planiranje, dok  je slabije razvijeno korištenje EU   fondova i  uključenost civilnog društva.

Međutim, važno je istaknuti da je kvalitetno planiranje socijalnih usluga te podizanje ponude i standarda pružanja socijalnih prava i usluga teško moguće provesti bez dodatnih ulaganja u financijske i ljudske resurse. Tako su u manje razvijenim krajevima Hrvatske, potrebe stanovništva za pojedinim pravima i uslugama često su veće od postojećih financijskih kapaciteta i dostupnih ljudskih resursa lokalnih zajednica. Iako, aktualni podaci pokazuju da je u posljednje vrijeme u većini zemalja Europske unije, pa tako i u Hrvatskoj, prisutan zabrinjavajući trend opadanja financijskog izdvajanja BDP-a u sustav socijalne zaštite u posljednje vrijeme u opadanju. Bez spremnosti na veća izdvajanja i proširenje financijskog budžeta, kako na lokalnoj, područnoj tako i na državnoj razini, teško je moguće postići pozitivne iskorake u ovom iznimno važnom segmentu funkcioniranja društva.

Socijalne usluge za starije već su danas nedovoljno dostupne u odnosu na potrebe, a s obzirom na starenje stanovništva bit će sve potrebnije. Domovi socijalne skrbi za stare i bolesne osobe ujedno su jedine institucije čiji se kapaciteti planiraju povećavati jer nisu dostatni za kronično bolesne osobe čije stanje zahtijeva 24-satnu zdravstvenu skrb.

Sandra Vukušić, Davorka Ožura